Platon smatra da je materijalna realnost odn. materijalni svijet koji nas okružuje i koji nam je dostupan putem naših osjetila nestvaran, prividan i prolazan, lažan i neistinit svijet sjena.
Svaka stvar koja se nalazi u materijalnom svijetu ima svoje izvorište odn. pandan u svijetu ideja i samo je sjena koju baca određena ideja iz svijeta ideja. U tom svijetu sjena sve je iskrivljeno, nepotpuno, netočno, nesavršeno, bez pravog sklada odn. harmonije.
Prava realnost nije materijalna realnost, nego je prava realnost nematerijalan, savršen i idealan svijet ideja u kojem se nalaze univerzalne ideje ili pojmovi, kao što su pojam dobrote, pojam ljepote. Ti pojmovi predstavljaju vrhovnu i vječnu realnost i istinu i suštinu svijeta savršenstva. Na primjer, svaka lijepa osoba će jednom ostarjeti, poružnjeti i umrijeti, što se neće desiti sa apstraktnim i vječno postojanim pojmom ljepote.
Koncepcija savršene spoznaje
Budući da svijet sjena djeluje na nas putem naših osjetila, putem njih spoznajemo samo svijet sjena, pa je svaka spoznaja koja proizlazi iz tog svijeta nužno nesavršena. Naši osjetni organi su instrumenti za spoznavanje nesavršenog i nikako nas ne mogu dovesti u vezu sa pravom realnošću. Dakle, osjetilima se ne može doprijeti do svijeta ideja, pa su podaci sa osjetnih organa za spoznaju bezvrijedni. Zato su podaci koji su dobiveni našim osjetilima promjenljivi i nepouzdani: percepcija ne može biti izvor našeg znanja već prava, savršena odn. idealna, istinita, univerzalna i trajna spoznaja ili znanje ne mogu se naći u materijalnom - realnom svijetu jer postoje samo u svijetu ideja i tamo ih treba tražiti, otkriti i naći te spoznati. Jedino bavljenje tim i takvim svijetom dovodi do prave spoznaje. Budući da u potrazi za spoznajom moramo ući u svijet ideja i boraviti tamo, postavljaju se dva pitanja:
(1) gdje se nalazi taj nematerijalan svijet ideja ili idealan svijet?, na koje pitanje Platon odgovara da se svijet ideja nalazi u nama samima odn. u našem umu i tamo treba tražiti savršenu spoznaju: naš um je pravi, jedini i najbolji izvor znanja;
(2) na koji način možemo ući u svijet ideja?, na koje pitanje Platon odgovara da se trebamo udubljivati odn. ponirati sami u sebe, u vlastiti svijet ideja, a jedini pravi, nepogrešiv i najbolji instrument odn. sredstvo koje nas dovodi do prave i istinite spoznaje ili znanja i ključ kojim se ulazi u svijet ideja je ljudski um ili razum odn. ratio, rad uma odn. umna aktivnost, a ne naša osjetila. Potrebe i želje tijela su, prema Platonu izvori problema i grijeha: mi smo robovi u služenju tijela, a asketski život posvećen umnoj aktivnosti jedino vodi ka čestitosti i savršenosti. Time je Platon razvio koncepciju koja će postati osnova za kršćansku dihotomiju grješno tijelo / bezgrešna duša.
Kao poseban primjer svijeta apstraktnih ideja i načina na koji možemo u njega ući Platon koristi matematički svijet relacija među brojevima.
Čitav svijet matematike je otkriven umom ili razumom i zato je matematički svijet jedan viši i realniji svijet nego svijet osjeta.
Svijet ideja je urođen, pa je percepcija materijalnih objekata moguća putem dosjećanja ideja i njihovog korištenja kao vodiča za svako iskustvo.
bglavac
irida
edin.kecanovic
