Plakanje je golemo olakšanje jer pridonosi zdravlju. Svaka prolivena suza donosi pregršt koristi: rasterećuje od živčane napetosti, opušta, snaži zdrav duh i predstavlja sigurnosni ventil olakšanja. Zašto onda skrivamo vlastite suze i plač?

 

Uvriježeno je mišljenje da je plakanje izraz slabosti, da je sramota plakati, poglavito kad je riječ o muškarcima. Vidjeti suze u očima muškarca ravno je katastrofi. Ženama se već nekako "progleda kroz prste". One lakše zaplaču i češće traže "rame za plakanje". Kad ne zadovolje na ispitu u školi, kad ih roditelji naljute, kad ih šef nasekira na poslu, kad dožive neki poraz ili ih muče ljubavni jadi - one se dobro isplaču, ublaže tugu, smanje živčanu napetost, nezadovoljstvo, opuste se i olakšaju vlastite tegobe.

 

Koliko puta smo se našli u jadu, bolu, koliko puta nam je osjećaj tuge kao knedla zastao u grlu i samo bi ga suza mogla potisnuti, ali se ipak nismo htjeli "obrukati", pustiti suzu olakšanja, taj otponac koji će otvoriti ventil, omogućiti da se riješimo nagomilanog naboja očaja, tjeskobe, nezadovoljstva i patnje! Skrivali smo svu gorčinu u sebi, potajno jecali, uzdisali, patili i trudili se da okolina ne otkrije naš jad, ne spozna našu bol i očaj.

 

Potiskivanjem tuge u sebe, potiskujemo svoje tjeskobe, krize, frustracije, pojačavamo napetost, konfuziju, kaos u vlastitoj duši. To se postupno gomila, jača i kad prevrši svaku mjeru, "pukne nam film", izgubimo moć nadzora pa nastane prava eksplozija emocija, iskaljivanje bijesa na nedužnim osobama: supruzi, djeci, prijateljima, suradnicima. Zbog dugotrajnog zadržavanja gorčine u sebi, gušimo se i tonemo u ponor vlastitih slabosti.

Svaka emocija traži svoj izraz, a suza je najzdraviji i najučinkovitiji izraz tuge, boli i patnje. Čemu ju onda skrivati i gušiti? Nitko se živ ne srami osmijehom izraziti svoju radost, sreću i zadovoljstvo, ali se mnogi srame suzom pokazati okružju svoju nesreću i očajanje.

 

Pravi "muškarčina" nikad ne plače. Svoju patnju guši, skriva iza zavjese plavičastog nikotinskog dima, pušeći cigaretu za cigaretom, ili je utapa u čašici žestokog pića. Nije ga sram opijati se i biti pijan, ali se stidi suzom javno iskazati svoje nezadovoljstvo, tugu, bol i patnju. Nažalost, tako odgajamo svoje adolescente, prikraćujući ih za važnu samoterapiju.

Formiranjem navike skrivanja suza, odnosno negativnih i tužnih emocija, činimo sebi "medvjeđu uslugu", radimo otvoreno protiv sebe jer se postupno privikavamo na podizanje praga osjetljivosti na bol i patnju znatno iznad onog koje naše tijelo i psiha mogu podnijeti bez većih potresa, poremećaja, oštećenja psihičkog i tjelesnog zdravlja.

 

Suza je pouzdan znak neke boli, a svaka bol, tjelesna ili duševna, upozorava da s našim unutarnjim stanjem i zdravljem nešto nije u redu. To je alarm, izravan poziv na određenu intervenciju, poduzimanje mjera za saniranje nepovoljnog stanja, traženja izlaza iz nastale negativne situacije.

 

Neosjetljivost na bol, tugu, patnju i nezadovoljstvo, stvara neosjetljivost za radost, ugodu i sreću. Tko je neosjetljiv na vlastite nedaće i probleme, tko se ne zna radovati vlastitoj sreći, bit će, jednako tako, neosjetljiv i hladan prema drugima i njihovim patnjama, bit će nesposoban podijeliti s njima dobro i zlo. Da bismo to izbjegli, oslobodili se tuge, zadovoljno uživali u radosti i sreći, plačimo kad nam se plače, a smijmo se kad za to osjećamo želju. Činimo to otvoreno, bez straha, srama i bojazni da će to netko krivo protumačiti. Plač nije izraz slabosti, nego prirodna potreba, zdrav način izražavanja vlastitih osjećaja.

 

Onaj tko ne skriva svoje suze, postiže dvije koristi: oslobađa se patnje, izravno pokazuje da ga nešto muči, pa će se okolina prema njemu kvalitetnije postaviti, pomoći mu prevladati probleme ili mu ih barem neće otežavati. A to je i te kako važno.

 

Budite otvoreni u društvu, pokažite svoj vedri duh, humor, ljubav, suosjećanje, ali se ne sramite pustiti koju suzu kad vas počnu gušiti unutarnje krize, životni i drugi problemi pa će vas svi razumijeti i voljeti. Imat ćete ponos prijatelja i simpatizera. Vaše veze i odnosi bit će iskreni, stabilni. Svoje emocije iskažite i darujte prijateljima, kolegama, poznanicima i suradnicima. Uzvratit će vam pažnjom i ljubavlju. Uvijek imajte dovoljno senzibiliteta za druge i osjećaja za tuđe probleme, ali ne zanemarujte ni vlastite jer tko sebi ne posvećuje dovoljno pozornosti, ne može ju posvećivati ni drugima. I. Mill kaže: "Odgoj treba privesti čovjeka tome da prije svega usreći samoga sebe, a zatim ljudsku zajednicu kojoj pripada."

 

Mr. sc. Ivica Stanić