Prema Stenu Levanderu, profesoru psihijatrije u Švedskoj, između 15 i 20 posto svih sadašnjih zatvorenika su psihopati — ljudi koji su izrazito egocentrični, bez suosjećanja i ne mogu, ili ne žele, shvatiti pojam ispravnog i pogrešnog. To zbunjuje. Zbunjuje i kako su se uopće u procesu evolucije mogla roditi svojstva kao što su suosjećanje.

No što to znači suosjećati s nekim? Osjećati sažaljenje prema onome tko pati i uživjeti se u njegovu nevolju. Biti obziran prema onima koji su u nevolji i poduzeti konkretne korake kako bi im se pomoglo. Ovisno o osobi i situaciji još uvijek se uočava, no zašto sve manje?

Koji splet okolnosti utječe na sve manji osjećaj suosjećanja u društvu?

Razočaranje

Da krenemo od osjetljivosti na siromašne. Zbog jakih osjećaja razočaranja ili nepovjerenja, neki ne daju novac u dobrotvorne svrhe, iako bi to mogli. Razočarali su se u razne državne, privatne pa i crkvene organizacije koje su tu pomoć zlorabile. Priče o bogatim prosjacima čine ih neosjetljivima i na one koji mole na ulici.

Brzina i učinkovitost
Dobar primjer razornog utjecaja ova dva principa na suosjećanje su zdravstvene usluge koje danas pretežno pružaju zdravstvene ustanove ili zavodi za zdravstvo, a oni zapošljavaju liječnike. Od liječnika se zahtijeva da u što manje vremena prime što je moguće više pacijenata. Primjerice svakih sedam do deset minuta drugog. Većinu tog vremena utroše na unošenje podataka u kompjutor, pa im čak i da žele ne ostane vremena da se posvetite pacijentu. Slično je i u drugim profesijama.

Pohlepa za novcem
Munjeviti tehnološki i ekonomski društveni razvoj u zadnjih 100-tinjak godina uzrokovao je nastanak sustava ekonomije tržišta koji se temelji na natjecanju, a motivira ga sebičnost.

"Tu sebičnost", piše Die Zeit, "ništa nije moglo zaustaviti. Zbog nje raste brutalnost koja je dio našeg svakodnevnog života, kao i korupcija u koju su u mnogim zemljama uključene čak i vlade. Ljudi misle na sebe i potpuno zadovoljavanje vlastitih želja".

Sociolog Robert Wuthnow sa Sveučilišta Princeton u opsežnoj je anketi utvrdio da su Amerikanci danas usredotočeniji na novac nego što su bili u prošloj generaciji. Prema toj studiji, "mnogi se Amerikanci boje da je želja za novcem potisnula druge vrijednosti, kao što su poštovanje među ljudima, poštenje na poslu i aktivna briga za svoj grad".

Pohlepa se u društvu još više povećala zato što su mnogi direktori poduzeća sebi namjestili velike povišice i unosne mirovinske olakšice, dok radnike potiču da budu skromni u pogledu svojih plaća.

"Problem je u tome što su stavovi rukovodilaca koji teže za profitom zarazni i smanjuju moralne vrijednosti ostalih ljudi", primjećuje Kjell Ove Nilsson, izvanredni profesor etike i teološki voditelj Kršćanskog vijeća Švedske.

"Naravno, to katastrofalno djeluje na moral – kako društveni tako i individualni."

Mediji (TV, video igrice, internet...)
Optužujućim prstom često se upire na medijski prostor. Primjerice kako na gledatelje utječe to što na televiziji često gledaju nasilje? Kritičari tvrde da nasilje koje se prikazuje na televiziji, a često se čak povezuje i s komedijama, potiče ljude da budu grubi i nasilni te da pokazuju manje suosjećanja prema žrtvama nasilja u stvarnom životu.

Ignoriranje i zanemarivanje

U Japanu je zabilježen fenomen beba koje ne plaču niti se smiju. Pedijatar Satoshi Yanagisawa naziva ih tihim bebama. Zbog čega one prestanu izražavati svoje osjećaje? Spekulira se da je razlog nedostatak tjelesnog kontakta s roditeljima. Bebe se zapravo nalaze u stanju nametnute bespomoćnosti. Kao još jednu mogućnost navodi se neprestano ignoriranje ili krivo tumačenje djetetove potrebe za komuniciranjem, uslijed čega ono nakon nekog vremena odustane od pokušaja da ostvari komunikaciju.

Moguće je da se kod djeteta koje u određenom razdoblju života ne primi potrebne podražaje ne razvije dio mozga koji utječe na pokazivanje suosjećajnosti, ističe dr. Bruce Perry, šef psihijatrijskog odjela u dječjoj bolnici u Teksasu.

U slučaju krajnjeg emocionalnog zanemarivanja sposobnost suosjećanja može se nepovratno izgubiti. Dr. Perry vjeruje da je u nekim slučajevima takvo zanemarivanje u ranom djetinjstvu moguće povezati sa zloupotrebom opojnih sredstava kasnije u životu i maloljetničkim nasiljem.

Relativizacija dobrog i lošeg
Promatrači su čak i među djecom i mladima koji izgledaju normalno primijetili nedostatak osnovnih moralnih osjećaja.

"Vratili smo se na moral iz kamenog doba," tvrdi Christina Hoff Sommers, profesorica filozofije.

Ona je primijetila da većina njenih mladih studenata postaje vrlo nesigurna kad se suoči s pitanjem što je ispravno, a što pogrešno. U tim situacijama odgovaraju da ne postoje stvari kao što su ispravno i pogrešno već da svaka osoba mora sama odlučiti što je najbolje za nju.

Kad ih se pitalo što bi učinili ako bi morali birati između spašavanja života svog ljubimca i života čovjeka kojeg ne poznaju, mnogi su rekli da bi se odlučili za životinju.
"Problem nije u tome što su mladi neznalice, nepovjerljivi, okrutni ili lukavi", kaže profesorica Sommers.

"Jednom riječju, oni ne znaju za pojam ispravnog i pogrešnog."

Ona tvrdi da mnogi mladi danas zapravo sumnjaju u postojanje ispravnog ili pogrešnog i smatra da takav stav predstavlja jednu od najvećih prijetnji ljudskom društvu.