Piše: Tanja Rudež

 
Kad je djevojčica Alisa u Carrolovoj bajci “Alisa u zemlji čudesa” stigla u kraljevstvo Crvene kraljice, jako se iznenadila. Da bi mogla razgovarati s Crvenom kraljicom, morala je trčati jer je ova stalno bila u trku. Nakon dvadesetak minuta, Alisa je primijetila da trče u mjestu. Pitala je kraljicu zašto su na istome mjestu, jer u svojoj zemlji Alisa bi nakon toliko trčanja daleko odmaknula. - Spora zemlja, u mojoj zemlji morate jako brzo trčati da biste stajali na mjestu, a da biste negdje stigli, morate trčati još dva puta brže - rekla je Crvena kraljica.

Kao u serijalu o Bondu

Brže, brže i još brže: život modernog čovjeka postao je nalik kraljevstvu Crvene kraljice. Sve se odvija u utrci sa sekundama, živcima i adrenalinom, baš kao u filmovima o James Bondu. A onda se još na maloga čovjeka sruči velika gospodarska kriza i svaki dan pretvara se u pravu moru zbog straha od gubitka posla, smanjenja plaće ili, općenito, nesigurne budućnosti. Naposljetku, mnogi “puknu” od stresa te reagiraju bijesom ili depresijom, a utjehu traže u alkoholu i drogama. Stres je, naravno, u svakodnevnoj percepciji negativan jer izrazito stresni život vodi u bolesti poput srčanih oboljenja i raka.

No, mora li stres uvijek biti loš za nas? - Javnost prima uniformnu poruku da je stres uvijek štetan. To je loše jer većina ljudi najbolje djeluje u uvjetima blagog do umjerenog stresa - izjavila je za Newsweek dr. Janet DiPietro sa Sveučilišta Johns Hopkins. Slično tvrdi i poznati psiholog Spencer Rathus u svojoj knjizi “Psychology: Concepts i Connections”. - Određena doza stresa je zdrava i potrebna kako bi nas održavala okretnima i zainteresiranima - tvrdi Rathus.

Pojam stresa prvi je tridesetih godina 20. stoljeća uveo kanadski liječnik mađarskog porijekla Hans Selye koji je stres definirao kao “sumu ukupnog trošenja organizma tijekom njegova životnog vijeka”. Selye je čvrsto vjerovao da postoji i “dobar stres” (eustress) koji je “sol života”.

- Stres se danas definira kao nespecifični odgovor organizma na zahtjeve koji nadilaze njegove mogućnosti, tj. zalogaj što ga ne možemo progutati jer nam se čini većim od raspoloživih ‘gutačkih kapaciteta’ - rekla je psihologinja dr. Dubravka Miljković s Učiteljskog fakulteta u Zagrebu. Kada je riječ o negativnom stresu, onda su najstresnije situacije smrt djeteta, smrt partnera, gubitak posla,  vlastita teška bolest ili bliske osobe.

Prilagodba i dobru i lošem

No, i pozitivna promjena može biti stresna, primjerice vjenčanje, preseljenje, unapređenje itd.  Istraživanja pokazuju da se ljudi nakon nekog vremena prilagode i lošim i dobrim uvjetima u životu.

Posao zastupnika je stresan i razorno djeluje na zdravlje - ustvrdio je dr. Andrija Hebrang. No, istraživanja  mu ne daju za pravo. Najvećem stresu izloženi su policijski službenici, vatrogasci i zatvorski čuvari. Slijedi medicinsko osoblje, zaposleni u obrazovanju, novinari i grafičari u izdavaštvu

- Ova je pojava dobila ime hedonistička adaptacija prema pokretnoj gimnastičkoj traci za trčanje na kojoj trčimo, ali stalno ostajemo na istome mjestu, jer izgleda da uza sav uloženi trud da budemo sretniji, zapravo ostajemo na mjestu. Ekstreman su primjer ljudi koji su dobili nagradu na lutriji, a ne misle da su posebno sretni - pojasnila je dr. Miljković. No, na neke se uvjete ljudi brzo adaptiraju, na druge polako, a na neke slabo ili nikako. - Nakon smrti bračnog partnera potrebno je gotovo desetak godina da se zadovoljstvo životom vrati na osnovnu razinu. Nakon smrti djeteta ljudi se nikad potpuno ne oporave, a to teško polazi za rukom i većini onih koji su više puta izgubili posao - naglasila je dr. Miljković.

Neuroznanstvenik dr. Goran Šimić s Hrvatskog instituta za istraživanje mozga kaže da je još Selye opisao je tri glavna stadija stresa, a to su stadij alarma, stadij pružanja otpora i stadij iscrpljenja.

Evolucijski mehanizmi

- Kratkotrajni stres je uobičajen, normalan i nezaobilazan dio svakodnevnog života čovjeka, a odgovorom našeg tijela na stres upravljaju simpatiko-adrenalni i limbičko-hipotalamo-hipofizno-adrenalni sustav. Ovi sustavi su tijekom evolucije razvili kao odgovor organizma na realnu opasnost iz okoline, tj. na specifične objekte. Dugotrajni stres je neprirodan i štetan jer prelazi mogućnosti naše prilagodbe putem navedenih sustava - pojasnio je dr. Šimić.

Ono što nazivamo stresom zapravo je kaskada kemikalija, hormonalni odgovor na opasnost, nesigurnost ili promjenu. Kada mozak “uoči” fizički ili psihički stres, on počinje “pumpati” kemikalije (hormone) poput kortizola, adrenalina i noradrenalina. Iznenada, naše srce lupa brže, povećava se krvni tlak, čula se izoštravaju, a porast glukoze u krvi nas osnaži. Umjerene količine stresa, tijekom kojih dolazi do iznenadne eksplozije hormona mogu ljudima pomoći da neki posao ili zadatak obave efikasnije te da poboljšaju pamćenje.

Također, pozitivan stres može poboljšati rad srca te osnažiti otpornost organizma na infekcije.   Neki znanstvenici, pak, smatraju da kratkotrajni “stresni stimulansi” potiču neurone u mozgu da “rade punim kapacitetom” i tako nas štite od oboljenja povezanih sa starenjem i Alzheimerove bolesti. Također, jedno je istraživanje pokazalo da se ljudi koji su bili izloženi umjerenom stresu prije operacije bolje oporavljaju nego oni koji su bili pod visokim ili niskim stresom. 

Zdravlje u kompaniji

Zanimljivo je i istraživanje Salvatorea Maddija sa Sveučilišta California, koji je sedamdesetih godina pratio zdravlje 430 zaposlenika Illinois Bella tijekom kompanijskih kriza. Kada je kompaniji prijetio raspad, većina zaposlenika zbog stresa loše je i nemotivirano obavljala posao, mnogima su se raspali brakovi, oboljeli se od srčanih bolesti ili imali moždani udar. No, trećina zaposlenika osjećala se dobro i nije imala zdravstenih problema. Ti su ljudi uspjeli zadržati posao ili brzo naći novi.

Maddi je zatim otkrio da su u uvjetima opasnosti od gubitka posla najbolje radili i najučinkovitije se nosili sa stresom oni koji su imali teško djetinjstvo, primjerice, odrasli su samo s jednim roditeljem ili su imali alkoholičara u obitelji. - Oni su bili izloženi velikim stresovima u djetinjstvu, no njihovi bližnji su ih uvjerili da su uzdanica obitelji pa su prihvatili tu ulogu. Tako su postali vrlo snažni ljudi - pojasnio je Maddi.

Nažalost, tu i slične studije ne prate i odgovarajuća neurobiološka istraživanja koja bi pokazala zašto ljudi na različit način “procesuiraju” stres pa neki zbog njega pokleknu, a drugi ojačaju. Znanstvenici, također, nisu otkrili ni gdje je neurobiološka granica između pozitivnog i negativnog stresa. No, možda sadašnja globalna gospodarska kriza potakne istraživanja o stresu. Uostalom, Selye je prve radove o stresu objavio tijekom strašne gospodarske krize tridesetih godina, kad je borba za preživljavanje kod mnogih ljudi potaknula kreativnost.

Neuroznanstvenik dr. Goran Šimić: Dobro planiranje jedan od načina borbe s problemimaJedan od najboljih načina za borbu protiv stresa jest dobro planiranje, jer promišljanje i priprema za buduće djelovanje olakšava rješavanje problema na koje nailazimo. Pri tome se ne misli da čovjek isplanira previše obaveza za sutra koje neće stići izvršiti, pa će stres biti još veći, nego da napravi selekciju prioriteta u realnim okvirima - ustvrdio je dr. Goran Šimić koji preporučuje i vježbe disanja jer tijekom stresa dolazi do nesvjesnog smanjenja broja udisaja. Pomoći može i psihoterapeut. - Uloga psihoterapeuta, a to ne mora uvijek biti stručna osoba, nego i dobar prijatelj, svećenik ili netko treći, u očuvanju ljudskog zdravlja je golema - zaključio je Šimić.

Psihologinja dr. Dubravka Miljković: Granica između dobrog i lošeg stresa je strogo individualna-  Granica između lošeg i dobrog stresa je strogo individualna. Istraživanja koja se bave ostvarivanjem životnih ciljeva i pratećim im emocijama pokazuju da tu postoji neka skrivena psihološka trgovina. Imamo svoje osobne ciljeve, ulažemo u njih trud i vrijeme, i koliko god to bilo zahtjevno, veseli nas njihovo ostvarivanje. Međutim, što više investiramo, to smo više i u strahu od mogućeg neuspjeha - rekla je dr. Miljković istaknuvši da nas strah od neuspjeha motivira da se trudimo još više.  - To je strategijski pesimizam, za razliku od blentavog optimizma, kad vjerujemo da će sve biti u redu - zaključila je Dubravka Miljković.

www.jutarnji.hr