Od pamtivjeka,pretpovijesti,čovijek je kroz sva razdoblja svoga razvitka prolazio (uspone i padove) s ugrađenim strahom,kao temeljem društvenog života kojim je tako i proizveden

    A što nam govori antropologija,da se on pojavljuje veoma široko, u različitim oblicima,kao strah od prirode,pa strah za prirodu,strah od života i za njega (kao neizvjesnost,neuspjeh,bolest i na kraju od same smrti) i tako dalje.

    Ali odmah na početku,da spomenemo i povijesno-odgojni zagovor i mišljenje o neophodnosti i korisnosti "učenja straha", zbog biološkog i društvenog opstanka djeteta ? Stari bi znali spominjati kako je "dobar strah kome ga je Bog dao" i tome slično.

   A poznato nam je itekako dobro,da se društva,kao i religije koriste metodama straha,kao sredstvo HOMOGENIZACIJE,POSLUŠNOSTI I DISCIPLINE,ILI POLITIČKE DIKTATURE.

   Sve je upereno STRAHOM PROTIV SLOBODE,misli i djelovanja u životu pojedinca, i zajednice,a samo slobodan čovijek može biti potpuni čovijek.Ovom bi se zgodom htio nadovezati na slobodarsku misao i težnju sljedbenika tradicije naših i europskih humanista Jurja Draškovića koji kaže;-- Slobodno misliti,slobodno djelovati,to je bio cilj ljudi i naroda,koji su sami sebe spoznavali,pa će to i ostati,a slobodno je djelovanje uvijet svakog napretka u životu--.

   A sada pogledajmo kroz nekoliko primjera i područja gdje je STRAH KAO TEMA korišten i na koji način u životu za razne potrebe.

   U folkloru  su to maske sa kostimima,kao i u kazalištu uz dodatne komponente zvuka,svijetla i scene.U primitivnim zajednicama tu su obredi i magije.Srednji se je vijek obilato koristio (kroz lik.umjetnost) u prikazima STRAŠNIH ČUDOVIŠTA,do njihove prenatrpanosti na plohama,s razlogom bojaznosti da se nečastivi ne ugnjezdi u prazni prostor,pa otud poznati pojam "horror vacui"To je vidljiv primjer na portalima crkava i katedrala.Drugi bi primjer,ali duboko humanistički obojen istaknuo našeg srednjevjekovnog slikara Vincenta iz Kastva,gde on na svojoj freski "Ples mrtvaca" iz 1474. ( u zagrobnoj kapelici sv.Marije na Škriljinah kraj Pazina) ne plaši gledaoca,već ga na slikarski način crvenom bojom pozadine,razvedruje (a sa crnom bi pozadinom i bijelim kosturima plašio ) jadnog i nepismenog čovijeka kojem je slika bila poruka,koju je on bio kadar razumjeti i prihvatiti.Tema nimalo vedra,koja oporo i istinito govori o neumitnosti smrti i jednakošću sviju pred njom,od kmeta i plemića,pa do biskupa i vladara.Kako se naš slikar Vincent lijepo našalio kada prikazuje one koji su uživali na ovome svijetu nose sa sobom  pečenje,vino i novce,jer "možda" će ustrebati i na onome svijetu.Sad zamislite blagi osmijeh pred slikom strašne smrti.

   I na kraju spomenuo bih dva iznimno značajna filmska  projekta Orsona Welsa,a to su "Rat svijetova" i "Ptice",kojima je uspio uvjerljivo (do opće uspaničenosti) uliti  strah u kosti.

  Moj bi skroman zaključak glasio,STRAH,pogledajmo bez straha u oći,ali mu nemojmo nikako ni pod kojim okolišavanjima dozvoliti ovladavanjem našim bićem,jer uz STRAH  IDE I BOL,ato je nešto što nas dovodi u neželjeno stanje,o kojem jako lijepo i poučno govori Marko Tulije Ciceron 45.pr.K. u svojem "Životu i djelu"

   NON IN NATURA SED IN OPINIONE,da bol (i pridodajem strah) nisu u prirodi nego u pogrešnom mišljenju,jer uzvišenost misli i osječaja oslobađa od patnje.

   Ilustracija, gornja slika u akriliku prikazuje Halloween,američki dan bundeva,koji sam vidio 1989.u Pittsburghu.