To čarobno vrijeme u predmodernoj hinduističkoj i budističkoj kulturi bogatoj bojama,zvucima,mirisima i značenjima na svima je nama ostavilo traga.Nema sumnje da je potaklo i mnoge misli iznesene u ovoj knjizi.Naša djeca,tinejdžeri,onako mlada i romantična bila bi rado zamijenila sve svoje zapadnjačko bogatstvo i udobnost za nepalsko siromaštvo."Nemojmo ići kući!" molili su svaki put kada bi došlo vrijeme za povratak.Moj suprug i ja doživljavali smo to nasloženiji način.

  Nepalsko društvo sazdano je od nekih stvari kojih u nas nema-čvrste zajednice,velike obitelji,živa duhovna tradicija u kojoj sudjeluje cijela kultura,spontanost užurbane  svakodnevnice i simboličko bogatstvo dnevne odjeće,hrane,načina življenja i umiranja,poimanja i strahopoštovanje pri oblikovanju uporabnih predmeta poput zdjela za jelo,rikši,jednostavno ponavljanje dnevnog ritma,žetvi i slavlja.Ali mi dobro znamo da to nisu obilježja naše kulture.Nepal je prožet duhovnošću(nabijen smislom koji sve zakriljuje)jer njegova je svakodnevnica ukorijenjena u duhovno bogatu kulturu.Ali to nije naša kultura,niti je to kultura neke skore budućnosti.

  Ove malobrojne tradicionalne kultrure koje su još preživjele,poput nepalske,pripadaju jednoj ranijoj etapi razvoja ljudske svijesti.Ja ih nazivam "asocijativnim kulturama" jer njihove navike i vrijednosti podržava način razmišljanja koji nazivamo "asocijativnim"-vezan je za navike i za tradiciju,a odražava se prepoznavanjem  i ponavljanjem uvriježenih obrazaca.Nazivam ih i kulturama "zdrave sredine" jer njihova je snaga i slabost u srednjem sloju sebstva,onom sloju koji Freud naziva "primarnim procesom" ili koji Ken Wilber naziva "predpersonalnim" ,a koji sam ja smjestila u srednji sloj lotosa sebstva,zajedno s mitološkim predodžbama i Jungovim arheitipima nesvjesnog.

  Na slici lotosa koja se pojavljuje kroz cijelu knjigu,sebstvo ima ego(racionalni)obrub,asocijativni(emocionalni)srednji sloj i objedinjavajuće(duhovno)središte.Uravnoteženom,duhovno inteligentnom sebstvu treba ponešto od svakog sloja.Ali u tradicionalnim društvima-kakvo je bilo i zapadno,prije Deskartesa i početka racionalizma u sedamnaestom stoljeću,a kakvih ima i danas u takozvanom nerazvijenom svijetu poput Nepala-središte,ona nadahnjujuća,objedinjavajuća duhovna razina postojanja koja daje energiju i smisao,odražava se na razini srednjeg sloja.Tradicija zajednice prožeta je dubljim duhovnim spoznajama i vrijednostima,tako da pojedinac održava vezu s duhovnim središtem krpz svoju kulturu i tradiciju.On kao pojedinac ne mora održavati izravnu vezu sa svojim vlastitim središtem.

  Na primjer,malo je koji od majstora zidara što su izgradili velebne europske katedrale srednjeg vijeka svjesno poznavalo načela sakralne arhitekture,ali upili su ih izučavajući svoj zanat.Malo je koji srednjovijekovni seljak osjećao potrebu da razmišlja o smislu života ili svrsi svoga rada jer smisao je bio utkan u potrebe i rituale svakodnevnice.Opisujući svoje osobne vrijednosti,mladi pripadnik jednog nigerijskog plemena mi je rekao:"To su stvari koje sam naučio od svojih roditelja.Ja dodajem i mnogo svojega,ali suština se ne mijenja."Cjelokupni život u tim tradicionalnim društvima bio je,ili jest,manje osviješten,ili barem manje svjestan sebe nego naš današnji.Baš kao što vozeći auto ili bicikl ne razmišljmo o svakoj kretnji,tako se i u društvima sa zdravim središnjim slojem ljudi oslanjaju na duhovne vrijednosti,tkanje smisla i navika unutar odnosa koje je izgradila zajednica.

  Danas za većinu gradskih ljudi takva zajednica jednostavno ne postoji.Cijeli onaj asocijativni,središnji sloj sebstva kod nas je ozbiljno neuhranjen.Mi jedva da imamo ikakvu kolektivnu tradiciju koja bi upućivala s onu stranu prozaične,svakidašnje razine življenja,koja bi nas povezivala s dubljim porijeklom i značenjem naših zajednica i našega života unutar njih.Mi nemamo "bogove" i "božice",zajedničke junake koji svojim životom svjedoče o dubljoj razini ljudskih mogućnosti ili aspiracija i tako iskupljuju i naše živote.Sveopći žal za Dijanom,princezom od Walesa,otkrio je sav razmjer i dubinu potrebe za takvim likovima.Njezin je život očitovao spontanost,toplinu,značajke ljubavi,ranjivosti,s kojima svi želimo biti u dodiru kroz neki kolektivni simbol ili ikonu.

  U nedostatku ili potpunoj zakržljalosti ove zdrave,asocijativne sredine ne preostaje nam drugo nego tragati za svojom vlastitim smislom ili si ga stvoriti,ili pak živjeti sa osjećajem manjka.I tako se dogadja da to nadoknadjujemo pridajući preveliko značenje svome "ja",svome životu,ambicijama,zamišljenim potrebama.Mi iz razine ega pokušavamo izvući ono čega u njoj nema.Lišeni dubokog smislenog središta s kojim smo bili u dodiru preko potpornog srednjeg sloja,zapeli smo na rascjepkanom rubu života,izolirani na vanjskim laticama lotosa.Posljedica toga je da prečesto tražimo  smisao u izopačenim i površnim stvarima kao što su materijalna dobra,promiskuitetni sex,besmislena pobuna,nasilje,zloupotreba droge ili okultizam New Agea.

  nastavak slijedi