| Najbolji način da se djeca odmaknu od opsesivna slanja SMS-poruka i pisanja e-mailova jest da im se posveti vrijeme, tvrdi zagrebački psihijatar Davor Moravek, upitan za komentar sve češće pojave da se djeca kod kuće, u školi, u tramvaju, na ulici ne odvajaju od mobitela te ili razgovaraju ili šalju poruke ili igraju igrice. Kad se djeca dođu igrati zajedno s vama, nemojte pripremiti za svako dijete po jednu konzolu za igranje, već im pročitajte nešto, prošećite zajedno, učinite s njima zajedno ono što biste i sami učinili u njihovoj dobi, preporuča Moravek, psihijatar u Kliničkoj bolnici "Sestara milosrdnica" u Zagrebu, koji se bavi istraživačkim radom na području medicine ovisnosti. American Journal of Psychiatry (AJP) nedavno je upozorio kako je prekomjerno slanje poruka mobitelom i računalom postao ozbiljan javno-zdravstveni problem. Ti društveno-tehnološki problemi mladih nazivaju se otvoreno ovisnošću i klasificiraju kao mentalni poremećaj. Psihijatri upozoravaju kako treba obratiti pozornost na osobe koje zanemaruju redovite dnevne aktivnosti kako bi slali elektroničke poruke ili tekst poruke na mobitelu, ili igrali internetske igrice, jednako kao i na one koji postanu depresivni kad to ne mogu. "Problemi društvenog otuđenja, s elementima tehnologizacije u komunikaciji, plodno su tlo za razvoj raznih socijalnih fobija, hiperaktivnosti u djece, osjećaja nemoći i depresije", kaže Moravek i dodaje da su sva ta opsesivno-kompulzivna ponašanja u svom izvorištu posljedica društvene anomije. Tu je strah od kompleksnog socijalnog odnosa poprimio nove dimenzije, a tehnološke novotarije postaju komunikacijski kanal kojim se koristimo, objašnjava psihijatar. Misli kako je najbolje ograničiti uporabu telekomunikacijskih usluga na razumnu mjeru te povećati sigurnost u društvu kako bi se uklonilo "društvo straha". Tom receptu nikako ne pomažu agresivne reklame koje nas bombardiraju informacijama da je "normalno" sve više i više rabiti te (pre)skupe usluge koje se nude sve jeftinije, dok se s druge strane zatvaranje u imaginarni svijet vulnerabilnijih osoba (mladi, osobe sa psihičkim smetnjama, usamljeni i tko sve ne) opisuje u senzacionalističkim naslovima. Upitan je li to problem djece ili društva, Moravek kaže da su u biti djeca spremnija prihvatiti svaku novotariju s manjom kritičnosti. "Riječ je jednostavno o kompenzaciji nečega drugog, bilo da se radilo o pitanju društvene pozicije, uloge, obiteljskoj komunikaciji ili vršnjačkoj modi", rekao je. |
| www.Net.hr/Zdravlje |
| 10.04.2008. |
bglavac
edin.kecanovic
