Posljednjih nekoliko emisija smo govorili kako funkcionira naša psiha, o svjesnom, nesvjesnom i podsvjesnom umu. Sva ta tri djela kreiraju naš život, s time da ono čega nismo svjesni to čini jače. Slobodna volja nam daje pravo na izbor, tako da nema ni jednog čina, djela, misli, pa čak ni osjećaja, za kojim ne slijedi njegova posljedica. U svjesnom dijelu naše ličnosti postoji samo dobra volja, dok u nesvjesnom, točnije rečeno u negativnom dijelu, postoji upravo suprotna namjera. Jedan dio nas želi jednu stvar, a drugi upravo suprotnu.

To stvara nesuglasje u nama i da bismo ga riješili, moramo tu suprotnu želju iznjeti na vidjelo i osvjestiti je. Najveća je greška pokušati ne vidjeti taj negativni dio u nama, a to činimo misleći da smo ga se tako riješili, i što onda dovodi do neizmjerno više muka, nevolja, problema i unutarnjih i vanjskih sukoba, od bilo čega što svjesno poznajemo. Tu kršimo važno načelo suočavanja sa životom kakav jest u ovom trenutku. Suočavanje sa životnom stvarnošću znači da smo se sposobni suočiti sa samim sobom kakvi jesmo, sa svim svojim nesavršenostima. Bez toga se ne možemo razviti. Što god danas učinili ili pomislili, kako god sada u sebi reagirali, to mora imati svoju posledicu sutra, sljedećeg mjeseca, slijedeće godine ili kasnije. Gdje god ne možemo vidjeti taj dio nas koji kreira naš život, mi to tada smatramo sudbinom.

Ima mnogo ljudi koji smatraju da slobodna volja znači da mogu pomisliti ili učiniti što im se sviđa, a da time neće potaknuti nikakave posljedice. Kako načela upravljaju našim životom, a najveće načelo je zakon slobodne volje, mi imamo pravo pridržavati se načela ili ih se ne pridržavati. No, pridržavanje božjih zakona povlači za sobom sreću, ljubav, sklad, jer Bog koji je savršen, ne može stvoriti ništa osim savršenosti. Kad bi Bog prisilio svoju djecu da se drže Njegovih zakona, tj. da nema slobodne volje, onda ljepota, mudrost i ljubav ne bi mogli postojati ako bi ih pojedinac morao iskusiti silom, protiv svoje volje, ako sam ne bi spoznao mudrost i savršenost zakona. Tako da svatko ima mogućnost živjeti ili ne živjeti prema tim zakonima.

Ako se ne pridržavamo božjih zakona, tada moramo upasti u krizu koja znači bol. Upravo u tom bolu leži lijek koji nas vraća na put. Mnogi pojedinci će svjedočiti da su ih upravo osobne poteškoće i tragedije vratile na put, odnosno da su im pokazale smisao njihovog života. Jer ima ljudi koji žive u nekom srednjem stanju zadovoljstva, nemaju nekih osobitih problema i sukoba, ali nemaju ni prave radosti, i koji se nikada ne trgnu i krenu u potragu za dubljim mudrošću, istinom i radošću. Pa ipak, ako dožive krizu ili nesreću, to za njih predstavlja početnu točku od koje kreću da bi dosegli viši stupanj svjesnosti, a time i radost.

Sve dok ovisimo o drugim ljudima i vanjskim događajima nad kojima nemamo nikakvog nadzora, nikada nećemo biti istinski sretni. Možemo doživjeti privremeno zadovoljstvo, ali neprestano ćemo se plašiti gubitka, jer ne možemo upravljati drugim ljudima. Jedina radost koja je trajna i koju nam nikada nitko ne može oduzeti, jedino sigurno uporište koje uopće možemo imati, je razvoj samoga sebe, razrješavanjem naše negativnosti tako da otkrijemo suprotne motive i činimo po pozitivnim. Kako ćemo otkriti unutarnje uzroke koji nisu u skladu s načelima i koji su odgovorni za sve naše nevolje, tada ćemo pronaći isto tako i radost.

Na nesreću, mi to činimo tek onda kad se pojave teškoće i njih nam ne šalje Bog, nego su posljedica nas samih, bilo da smo toga svjesni ili nismo. Većina negativnih želja nalazi se u nesvjesnom jer potiču iz razmišljanja malog djeteta. No, budući da su te želje u nama mi ih možemo otkriti ako to budemo iskreno željeli. To znači krenuti ovim dugačkim zavojitim putem.

Kako koristiti snagu volje, ili kada se boriti i kada otpustiti, govorili smo u prošlim emisijama. No, da ukratko ponovimo. Trebamo osjetiti što osjećamo u određenoj situaciji. Te osjećaje treba prevesti u precizne riječi, a onda potražiti želju ili motiv ispod tih osjećaja. Ne trebamo se prisiljavati da osjećamo ono što ne možemo osjećati, ma koliko bi to bilo poželjno. Ti osjećaji će se sami mijenjati prirodno kako budemo učili biti iskreni prema samima sebi, dakle budemo u istini. Rekli smo da se naši pozitivni i negativni motivi neprestano miješaju i zato ih treba razlikovati da bismo postupali iz dobrih motiva, a osjećaji će s vremenom slijediti djela. Kad snagu volje koristimo tako da djelujemo iz negativnog dijela ličnosti, tada je to samovolja. To onda činimo pod pritiskom i postajemo napeti, gubimo mir. Ako slobodnu volju koristimo iz pozitivnih motiva, ona onda teče slobodno, snažno i životno. Provodi se svjesno i jako, a ipak sa strpljenjem. Tako korištena slobodna volja nas ostavlja slobodnim, mirnim i nikada ne dovodi do prepuštanja pasivnosti i pomirenosti sa sudbinom.

Dakle kad slobodnu volju koristimo željom iz Istinskog dijela ličnosti, ona je tada u skladu s načelima i dovodi do osjećaja ispunjenosti i sreće.

Međutim, moguće je da je želja ispravna, ali je postižemo na krivi način, a to je onda kada se motivi miješaju. Na primjer, pretpostavimo da želite biti na svom poslu najbolji. To je svakako prihvatljiva želja. Nemati želja bilo bi pogrešno, jer bi vam nedostajala životna iskra. Postoji opasnost od stanja bez želja jer se polako prepuštamo pomirenosti sa sudbinom ili postajemo bezživotni. Druga je krajnost kad se naše želje moraju ostvariti pod svaku cijenu, jer to je samovolja. Kao i uvijek, teško je naći ravnotežu ili srednji put. Njega možemo pronaći samo tako da neprestano provjeravamo iz kojeg dijela naše ličnosti dolaze naše želje. Želite li biti najbolji zbog svoje taštine? Je li vaša želja oslobođena sebičnih razloga, ili želite biti najbolji zbog straha da jedino tako možete biti sretni? Kad jednom odgovorimo sebi na ta pitanja, možemo činiti iz pozitivnih razloga i naša slobodna volja je ispravno upotrebljena. Zato je jako važno osvjestiti ono što je u nama sada nesvjesno. Samo tako možete odlučiti gdje trebate otpustiti, a gdje se trebate boriti.

Budite svjesni da taj proces suočavanja sa samim sobom, može jedino biti postupni proces. Nitko se nikada ne može suočiti sa cjelokupnim sobom unutar kratkog perioda vremena. Ako ste već došli do točke gdje ispravno možete prihvatiti negativnost u sebi i spoznali jedan dio ličnosti, ni ta spoznaja ne može dovesti do trenutne promjene. Zato jer spoznaja i promjena nisu jedno te isto, iako je spoznaja nužan preduvjet promjene. Konačno možete spoznati kako nerazborito i nerealno reagiraju vaše emocije - i to je veliki korak naprijed. Bit će vam potrebno dosta vremena i stalno prepoznavanje tih reakcija prije nego što ćete moći stvoriti nove navike. Iako već samim spoznavanjem djetinjastih, nezrelih reakcija dolazi do olakšanja i stanovitih promjena, pa se onda mogu dogoditi i vanjske promjene. Ali istinske promjene događaju se iznutra, a vanjske su tek posljedica unutarnjih.

Unutarnja je promjena mijenjanje stava prema teškoćama, a onda strah nestaje. Sa sve većom lakoćom prepoznajete pogrešne pretpostavke i kako biste trebali reagirati, ili kako ćete jednom reagirati. Teškoće vas više ne mogu oboriti, pretjerano uznemiriti ili zabrinuti. I svaki puta, kad naučite lekciju o sebi, vi ćete postajati snažnija i sretnija osoba.