Samoća "po sebi "ne postoji,ona je uvijek posljedica određenih životnih odnosa.O pojedincu ovisi hoće li ju doživjeti kao blagodat ili kao prokletstvo,hoće li ga ona osiromašivati ili obogaćivati.Svi mi u nekom obliku doživlavamo samoću.Ovaj osjećaj samoće najčešće je u vezi s nekim čovjekom koji ljubi.Sadrži u sebi čežnju za stvaranjem ili ponovnim uspostavljanjem dobrga,idealnog odnosa u kojemu ću se osjećati prihvaćen,zaštićen i voljen.Tko nema nade da može biti nadvladana negova samoća,taj blokira mnoge snage u svome životu.On pokušava s tisuću mogućnosti prikriti svoju samoću ili od nje pobjeći.Ako ga obuzme bezvoljnost,postaje samo još siromašniji.Za mnoge postoji samo jedno rješenje:što dalje od otoka,u lijepu prirodu,natrag k dobrim ljudima.Postupi kao vetlar:Kad nema kiše,sam zaljeva cvijeće.

Paul Haschek