Vjeruju da i djeca i roditelji imaju prava, a roditelj ima posljednju riječ u donošenju odluka.

Ovakav stil, kažu ispitivanja, ima najviše izgleda proizvesti zrelo dijete i adolescenta. Roditeljska brižljivost/suosjećajnost izgleda razvija socijalne vještine i snažnu sliku sebe.

Ona poručuje djetetu da nam je važno kako se osjeća i što misli.

Zahtjevnost pomaže djeci razviti samokontrolu i suradljivost prema drugima.
Rezultati istraživanja pokazuju da su djeca roditelja koji su bili zahtjevni imali manje problema u ponašanju i nisu bili skloni uzimanju droga.

Kad su roditelji koristili objašnjenja kako bi utjecali na ponašanje  djece i kad su nadgledali njihov životni stil, zdravlje, prijateljstva i školski život, djeca su odrasla u kompetentnije mlade ljude i imali više samopoštovanja nego ona čiji su roditelji koristili autoritarni stil kontrole ponašanja. Razgovor, objašnjavanje i obrazlaganje pravila je, očito, vrlo važno u odgajanju.

Izdvojili smo za Vas još nekoliko važnih savjeta:

• Vjerujte u svoje dijete, tako će i dijete naučiti vjerovati u sebe.
  
• Koliko god se često čini teškim, nađite vremena samo za sebe.
  Važno je naći vrijeme kada možemo biti sami s partnerom, ali i vrijeme izvan obiteljskih i partnerskih obaveza. Iako je to često teško organizirati, posebice dok je dijete vrlo malo, možda postoji prijateljica koja bi Vam htjela pričuvati dijete na pola sata. I tada, osjetite što Vam je potrebno i učinite to za sebe. Zadovoljan čovjek je i bolji roditelj.
  
• Saslušajte bez prekidanja i dozvolite da vam dijete pokaže osjećaje – dobro je da Vam dijete pokaže ako je uplašeno, veselo, tužno, ako se boji, ako je ljuto, ako joj/mu je teško,…
  Prvo pokažite razumijevanje i da prihvaćate osjećaje koje pokazuje, a tek poslije kada osjetite da  je vrijeme i da nije prerano ohrabrite dijete. Nekada nam je vrlo teško suzdržati se, pogotovo kada je dijete tužno, od ohrabrivanja i riječi kao što su «Bit će sve u redu, ne plači, ti to možeš,..», međutim za razvoj djeteta u zadovoljnu i životno vještu osobu važno je:

1. Iako nam je teško vidjeti da je naše dijete tužno, izdržati i podržati ga slušanjem, držanjem za ruku, ne ispitivati odmah već jednostavno biti uz dijete dok plače i u tišini mu biti podrška za izražavanje emocija,
   
2. Nakon što se dijete na ovaj način osjeti zaštićeno i sigurno iz Vas te otpusti dio boli, vjerojatno će Vam i samo ispričati što se dogodilo. Ako to ne učini potaknite ga nenametljivim pitanjima. Ako ne želi, recite mu da Vam je važno i da mu želite biti podrška o čemu god da se radilo i ako zatreba poštujte to, te ga upitajte kasnije.
   
3. Odraslima se ponekad učine uzorci dječjih tuga nevažni, sitnice. Važno je da razumijemo da je dječji svijet u tom trenutku drugačiji i da prihvatimo da se oni tako u ovom trenutku osjećaju.

• Ako Vam se nešto neugodno dogodi i dijete to primijeti na Vama, nemojte ga štititi riječima «Ne, sve je  redu.» Pokazujte pred djetetom osjećaje, ali na način i u onoj mjeri koja je primjerena dobi djeteta.
  Pokazivanje Vaših osjećaja kazuje djetetu da je u redu tako se osjećati.
  
• Isti princip razgovora primijenite i sa partnerom/partnericom.
  To može postupno vaše odnose i ukupni obiteljski život učiniti još toplijim i ljepšim.

Pokažite osjećaje i prihvatite njegove/njene osjećaje čak i kada Vam se ne sviđaju. To ne znači da se slažete sa nekom situacijom, već da prihvaćate osjećaje i čovjeka sa njegovim doživljavanjem i možda različnošću. No, ne prihvaćajte agresivan NAČIN izražavanja osjećaja koji Vas ugrožava.

Ako imate dojam da će Vašem partneru/partnerici ovakvo pokazivanje osjećaja biti strano, započnite postupno i češće sa ugodnim osjećajima.

Sretno!

Centar za edukaciju i savjetovanje “SUNCE”!
www.ti-si-sunce.hr

www.žena.hr