Ponekad su davanje i primanje jedno. Želeći učiniti nešto za drugoga, čovjek učini nešto za sebe. Želeći učiniti nešto za sebe, učini nešto za drugoga.

Često jedni od drugih dobivamo neprikladne poklone. Znak pažnje kojim se traži da na njega uzvratimo istom mjerom, a to nam iz nekog razloga nije prirodno; bukvicu koja bi nas trebala osvijestiti, jer je očitana "za naše dobro"; savjet nakon kojeg se, iako je dan "s najboljom namjerom", osjećamo pokislo.

Takvi, neprikladni pokloni najčešće se dijele najbližima. Majka koja bi učinila sve za djecu, a to "sve" djeci uopće ne treba; prijatelj koji je uvijek pri ruci, a ruka bi radije da se prijatelj od nje malo odmakne. 

Ponekad, dajući se ljudi u velikoj mjeri gube sebe. Ne bi li se približili drugoj osobi, odustaju od svojih primarnih interesa, želja, ambicija i preuzimaju tuđe. To se odnosi i na način razmišljanja, stavove, navike, stil života. Takav gubitak sebe, dugoročno gledano, nikom nije od koristi. Onaj koji je dio sebe u odnosu izgubio kad-tad će si početi nedostajati, a onog koji ga je dobio, kad-tad će početi žuljati.

Tipičan primjer neprikladnog davanja je majka koja djetetu uporno poklanja ono što se njoj samoj sviđa. Prilazi kćerki sretna i ozarena, za rođendan joj poklanja (četvrti) vezeni stolnjačić koji je izradila. Kćerka joj zahvaljuje i razmišlja kako će ga složiti u ormar pored tri prethodna. Iako je njen ukus sasvim drugačiji (majka to zna, ali "ne želi vidjeti"), za sljedeći rođendan će joj zasigurno pokloniti i petoga (ali, možda taj neće biti bijeli, nego rozi).

To je simbolički izraz majčinog stila davanja. Želeći kćerku učiniti bližom, razumljivijom, sličnijom sebi, od sebe je udaljava. Kćerka ne može osjetiti radost s kojom je majka pripremala dar, a majka ne može osjetiti što bi kćerka da joj bude darovano.

Ovo je tipična priča koja se manifestira u raznim tipovima odnosa. S tim da su stolnjačići često vezeni od želja i osjećaja. Nešto što je dano nije primljeno. Nešto što je primljeno nije bilo dano. Negdje se dogodila zbrka. Dano nije prepoznato kao takvo, već je primljeno kao nešto sasvim drugo.

Za razliku od svega navedenog, postoje i situacije gdje su davanje i primanje jedno. Rijetko što može tako ispuniti čovjeka kao kada nešto da i to bude prepoznato, primljeno. Želeći učiniti nešto za drugoga, čovjek tako učini za sebe. Želeći učiniti nešto za sebe, učini za drugoga. Vrata vode u oba smjera - važno primijetiti kada su otvorena.

© Tomica Šćavina 2007