Život neprekidno teče.Pun je raskrižja,pritoka i iznenadnih zavoja.Živjeti znači putovati,a plovni nas dijelovi puta privlače.Želimo slijediti rijeku ili cestu ne bismo li doznali što se nalazi iza sljedećeg zavoja,iza sljedećeg brijega.Kao da nam i samo njihovo postojanje nalaže da ih slijedimo.

No,nitko nikad prije nije živio našim životom.U ovom smo trenutku u vremenu i prostoru kojim nitko prije nije putovao.Mnogi su nas prošli trenuci pripremili za ovaj trenutak pa nam se često može učiniti da hodamo putom koji je za nas unaprijed utaban.Drugim pak zgodama osjećamo se kao da smo zavezani za vrh rakete i letimo kroz prostranstva u kojima nitko prije nije bio.

A onda naiđu trenuci(voljeli bismo da ih je više)kad se čini da smo se sjedinili sa svojim putom,posve utonuli u svoj život.To nam je najdraže stanje-kad rijeka koja nas vodi kroz život jednostavno teče.