Svi oni koji su duže s nama i koji rade na sebi, znaju koliko su snage dobili i kako lakše rješavaju svoje probleme, jer sada znaju da im ništa ne dolazi što bi bilo bez smisla, kako je Plan savršen, a Bog pravedan. Naravno, i oni koji su napredovali, još uvijek se moraju baviti s obranama, kao i s još nerazriješenim negativnostima, otporima i iskrivljenjima. Da bismo to napravili moramo prvo vidjeti i prihvatiti te negativne značajke naše ličnosti, jer je to neophodni uvjet da bi smo ih razriješili. Nemoguće je razriješiti nešto što ne poznajemo, što ne posjedujemo i ne izražavamo.

Najvažnija točka na putu samospoznaje je svjesnost o negativnim namjerama. Negativne namjere treba razlikovati od negativnih crta, pogrešnih shvaćanja i destruktivnih osjećaja. Govorili smo da je negativna namjera nesvjesna i predstavalja suprotnost pozitivnoj namjeri koja je u svjesnom dijelu ličnosti, i koja je pozitivna. Drugim riječima to znači da ono čega se bojimo, da to nesvjesno želimo, i da što god doživljavamo, to također nesvjesno želimo. To je stav ranjenog djeteta u nama koje ne želi davati, voljeti, doprinositi, primati i živjeti dobro. To može svjesnom dijelu naše ličnosti izgledati apsurdno, jer svjesno mi želimo sve najbolje. Ali ranjeno djete u nama želi mrziti, biti zlobno i povlačiti se od ljubavi i života - čak i ako to uzrokuje patnju i lišavanje.

Ovu tvrdnju je teško za shvatiti onima koji nisu svjesni da u sebi imaju fragmente psihe djeteta od 4 -10 godina, koje nazivamo ranjenim djetetom, a taj dio nas ima kriva vjerovanja i emocionalno je nezreo. Da bismo se mogli razviti od izvanredne je važnosti razumijevanje tog dijela nas samih. Dovoljno je da je jedan mali dio u toj negativnosti, dok znatniji dio nas teži prema onom suprotnom. Ali bez obzira koliko je mali taj dio nas, on ima magnetsku moć nad našim životom zato jer je neprepoznat. To je neprijatelj za kojeg niti ne znamo da postoji, a stalno nam pravi poteškoće koje kao da nemaju veze s nama, i to stvara neizrecivu patnju i bespomoćnost.

Kada prepoznamo takvu negativnu namjeru u sebi vidimo kakav utjecaj ima takav uništavajući stav i to može biti šokantna spoznaja. Otpor da vidimo negativne namjere u sebi je zbog toga što mi ne želimo vidjeti da se nalazimo unutar takve besmislene destruktivnosti i negiranja.

Govorimo o nesvjesnom dijelu ličnosti, koji bi mogli vidjeti da to želimo, ali nas strah spriječava da to učinimo. Ranjeno dijete misli da mora biti savršeno da bi preživjelo. Uskoro ćemo početi govoriti o podsvjesnom dijelu ličnost kojeg da bismo osvjestili treba puno truda i rada na sebi.
Kada konačno vidimo negativne namjere to je pravi blagoslov. Spoznaja da mi sami podsvjesno želimo izolaciju, samoću, neprisustvo ljubavi, mržnju i prkos, a da to nije neka sudbina koja nas nepravrdno pogađa, predstavlja glavni ključ da to promijenimo (zamisliti da smo postigli željeno).

Trebamo razlikovati negativnost u nama i naše negativne namjere. Negativnost obuhvaća preširoki pojam. Ona također uključuje mane, neprijateljstvo, krivo viđenje stvarnosti, zavist, mržnju, strah, ljutnju, ili nešto drugo. Negativna namjera je ustrajavanje na negiranju sebe samih i života. Kada otkrijemo negativne namjere, više se ne možemo tješiti riječima da smo takvi kakvi jesmo i da se ne možemo mijenjati. Shvaćamo da je naš život rezultat naših odabira i odluka. A odabir porazumijeva mogućnost da odaberemo drugačije. Drugim riječima, mi na dubokoj razini otkrivamo da smo slobodni.