Ovisni poremećaj osobnosti, prije poznat i kao astenički poremećaj ličnosti, karakterizira pervazivna psihološka ovisnost o drugim osobama. Razlika između 'ovisne ličnosti' i 'ovisnog poremećaja ličnosti' je na određeni način i subjektivna te na postavljanje njezine dijagnoze djeluju na primjer i kulturološki utjecaji određenog područja.

Osnovna obilježja toga poremećaja su:

- nesposobnost donošenja važnijih životnih ali i svakodnevnih odluka bez prethodnog savjetovanja s drugom osobom
- izbjegavanje osobne odgovornosti i poslova koji zahtijevaju neovisno funkcioniranje,
- izražen osjećaj napuštenosti, beznadežnosti i bespomoćnosti nakon završetka emotivne veze; često ulaženje u nove emotivne veze neposredno nakon završetka prethodne,
- preosjetljivost na kritiku,
- pesimizam i pomanjkanje samopouzdanja, uključujući i vjerovanje da su nesposobni brinuti se sami o sebi,
- izbjegavanje sukoba s ostalima zbog straha da će izgubiti potporu i biti izloženi kritici,
- nesposobnost samostalnog početka zadataka,
- teško podnošenje samoće,
- stavljanja potreba drugih osoba, posebice onih o kojima ovise, ispred vlastitih
- sklonost maštanju, fantaziranju, ostavljanju dojma naivne osobe.

Simptomatika primarnog poremećaja često može biti zamaskirana depresivnim ili anksioznim elementima.
Poremećaj najčešće počinje u ranoj odrasloj dobi i ima najčešće kroničan tijek. Češći je u žena i ima ga oko 0,5 % opće populacije.

Ovisni obrazac ponašanja je veoma čest u djetinjstvu, no većina adolescenata, možemo to jednostavno reći, preraste takvo ponašanje.

Nažalost, u određenog broja osoba takvo 'ovisničko ponašanja' se zadrži i dodatno pojačava u odrasloj dob i u skladu s time postavlja im se dijagnoza ovisnog poremećaja ličnosti.

Uzrok toga poremećaja nije poznat, no nagađa se da se javlja kao posljedica međudjelovanja bioloških i razvojnih čimbenika. Prema mišljenju nekih istraživača autoritativan i prezaštitnički roditeljski odgoj može određenu osobu predodrediti za razvoj ovisnog poremećaja ličnosti.

Osobe kojima je postavljena dijagnoza ovisnog poremećaja ličnosti imaju također veći rizik oboljeti od depresije, zloporabe psihoaktivnih sredstava (najčešće alkohola ili opijata), fizičkog, emotivnog ili seksualnog zlostavljanja. Najčešće izbjegavaju zahtjevnija radna mjesta obilježena visokom razinom odgovornosti, te su istaknuto nervozni i napeti u situacijama kada moraju sami donijeti neku važniju odluku. Socijalne relacije su izrazito reducirane, i svedene samo na one osobe o kojim su ovisni.

Kao i kod ostalih poremećaja ličnosti, osobe koje imaju ovisni poremećaj ličnosti najčešće ne odlaze same potražiti liječničku pomoć. Psihoterapija je glavna metoda liječenja. Svrha je pomoći osobi da postane aktivnija i neovisnija, i da nauči prihvatiti nove, zdravije načine stvaranja socijalnih odnosa.

Naglasak se stavlja na kratkotrajnu terapiju budući da dugotrajnije liječenje može dovesti do razvijanja ovisnosti o samom terapeutu. Jedna od specifičnih strategija koje se primjenjuju je asertivni trening kako bi se pomoglo u razvijanju samopouzdanja. Terapija lijekovima koristi se samo u slučaju istodobnog postojanja prije navedene depresivne i anksiozne simptomatike, pri čemu treba biti oprezan jer takvi bolesnici imaju veći rizik razvoja ovisnosti ili zloporabe lijekova.

Za MojDoktor: Davor Bodor, dr.med, specijalizant psihijatrije

www.Net.hr/zdravlje