Ali u mentalnom životu čovjeka i njegovoj inteligenciji ima mnogo toga što nijedno dosad izgradjeno ,

ili zamišljeno,računalo ne može kopirati.

Te sposobnosti u ovoj knjizi nazivam „duhovnom inteligencijom“-inteligencijom koja nam daje smisao,stavlja dogadjaje unutar konteksta i pruža mogućnost preobrazbe.

Za razliku od strojeva ljudi su svjesni.Svjesni smo svoga iskustva,svjesni da smo svjesni.Na to iskustvo reagiramo s boli ili smjehom,s osjećajem tuge ili smislom za humor.Smijemo se šalama i osjećamo zubobolju.Iako nas naučena pravila „programiraju“ tako da tijekom života stvaramo duboke navike zasnovane na asocijacijama,ipak smo zadržali slobodnu volju.Ako smo se spremni tome posvetiti i uložiti mnogo energije možemo promijeniti pravila i raskinuti navike.Računala uvijek rade unutar programa,unutar granica.Možemo pomaknuti medje-možemo se poigrati njima.

Sve to možemo samo zato što imamo i vrstu razmišljanja koja je kreativna,intuitivna,sposobna ponirati.Jezik učimo sustavima serijskog i asocijativnog razmišljanja.Uobičajene situacije ili one u kojima smo se zatekli,obrasce ponašanja i pravila razumijemo pomoću prve naše dvije vrste razmišljanja,ali nove stvaramo ovom trećom.

Osim toga,mi ljudi smo bića smisla.Kad mu zadate programiranu zapovijed,računalo ne pita:“Zašto to činim?“ili“Što to znači?“.Ono naprosto slijedi zapovijed.Ljudi vrlo često postavljaju to pitanje i mnogo su djelotvorniji kad dobiju pravi odgovor.Računala mogu baratati jezičnom sintaksom-ona mogu prepoznati i poslagati riječi u gramatički točan(pravilima zadan)poredak.Ali samo ljudi razumiju semantiku,značenje riječi,i zato mogu razumjeti nešto poput metafore.

Ono što je zajedničko svim tim“dodatnim“ ljudskim sposobnostima jest osjećaj za objedinjenost kad treba pojmiti neku situaciju ili reagirati na nju.U svojoj osnovi,razumijevanje je cjelovito-to je sposobnost da se pojmi cjelokupni kontekst koji povezuje sastavne dijelove.Upravo to konstektualno poimanje nedostaje shizofrenicima koji ne mogu objediniti svoje iskustvo pa ne mogu reagirati na njega na odgovarajući način.U ovoj ćemo knjizi to nazvati „objedinjujućim razmišljanjem“.Sposobnost objedinjavanja bitna je značajka svijesti i ključ razumijevanja neurološke baze SQ-a.

Mnogi od golemog broja neurona u ljudskom mozgu povezani su serijskim lancima ili kružnim putevima,dok su mnogi drugi u živčanim spletovima blisko vezani sa čak i do deset tisuća drugih.Ali u fizičkom smislu ne postoji veza medju svim neuronima,čak ni medju svim lancima ili neuronskim jedinicama.Govoreći sa stajališta gradje,mozak se sastoji od mnogo nezavisnih „specijaliziranih sustava“,od kojih neki obradjuju boju,neki zvuk,neki taktilne osjete,i tako dalje.Pa ipak moja svijest vidi sobu kao cjelinu:moje opažajno polje je objedinjeno.Zagonetka koja postavlja pitanje kako je to moguće,u neurologiji,psihologiji i filozofiji naziva se „problemom povezivanja“.Kako to moj mozak povezuje raznovrsna opažajna iskustva?

Osim toga,dok se ogledam po svojoj sobi razaznajem različite predmete-svoj radni stol,računalo,Cd player,slike na zidu,šalicu kave pored sebe.To je još jedna pojedinost problema povezivanja.U mom mozgu nema središnjeg neuromodela za Cd player ili za šalicu kave kojem bi se mogla pripisati ova sposobnost raspoznavanja.Ali to je već bio predmet mnogih istraživanja i sada je barem djelomično objašnjeno.

Istraživački tim koji su u Frankfurtu predvodili Wolf Singer i Charles Gray,izveo je pokus u kojem su na neurone različitih dijelova mozga sisavaca priključivane elektrode.Svi dijelovi mozga u svakom trenutku odašilju električne signale koji se mogu očitati na elektroencefalografu i osciliraju na različitim frekvencijama.Singerov tim je otkrio da ,kad opažam neki objekt poput šalice kave,neuroni u svakom pojedinom dijelu mozga uključenom u to opažanje sinhrono osciliraju,na frekvenciji 35Hz i 45 Hz (35-45 ciklusau sekundi).Ove sinhronizirane oscilacije objedinjuju mnogobrojne pojedinične opažajne reakcije na šalicu-njenu okruglost,boju,visinu i tako dalje-i daju mi iskustvo jedinstvenog,čvrstog predmeta.

Isto tako,kad bi se elektrode priključile na različite dijelove moga mozga koji opažaju Cd player,i za njih bi se otkrilo da sinhrono osciliraju-ali na nešto drukčijoj frekvenciji(premda i dalje u rasponu 35-45 Hz) nego neuroni koji su opazili šalicu.I tako dalje,za svaki predmet u mojoj sobi.

Singerova istraživanja za sada nisu otišla dalje od ove studije o oscilaciji živaca radi objedinjavanja opažaja pojedinih predmeta.Ali neurološka proučavanja meditanata potkrepljuju i proširuju ove spoznaje o percepciji.U fiziološkom je smislu otkriveno da meditacija poput budističke vipasane ili raja joge (na primjer transcendentalna meditacija) snižava krvni pritisak i usporava metabolizam,dajući naslutiti da je korisna za oslobodjenje od stresa.Izvedene su i studije moždanih valova u meditanata a,što je vrlo korisno,za razliku od situacije sa šalicama i Cd playerima,meditanti mogu opisati svoje iskustvo.

Na istoku meditant prvo barem dvadesetak minuta odsjedi uspravno u tihoj sobi.Usmjerava pozornost na disanje,na neki zvuk(koji se naziva mantra),ili na predmet poput plamena svijeće.kako ga ništa ne ometa um se smiri i meditant se posve opusti.U toj se fazi primjećuju promjene u krvnom tlaku i metabolizmu.Na EEG-u se primjećuju skladni alfa valovi,karakteristični za budnu opuštenost.

U drugoj,dubljoj fazi,meditant prelazi u stanje svijesti u kojem je budan ali mu je um ispražnjen od misli ili sadržaja.Mogu mu se javiti odredjene duboke spoznaje.Proučavanje mozga meditanata EEG-om tijekom te faze pokazuje sve skladnije moždane valove na nekoliko frekvencija(uključujući i 40 Hz) širom velikih površina mozga.Meditanti opisuju osjećaj kako sva svijest ulazi u skladno,objedinjeno stanje,a on je očito praćen uskladjenim oscilacijama živaca.

Sve donedavno nije bilo istraživanja o tome u kojoj mjeri živčane oscilacije od 40 Hz sudjeluju  u objedinjavajućem razmišljanju i koja je njihova uloga,osim Singer-Grayevog(ili sličnih radova) i studija o meditaciji.Ali 1990-tih u znanstvenim su se časopisima  počeli  pojavljivati  novi podatci.Razvijena je nova tehnologija,magneto-encefalografija,koja omogućava osjetljivije i opsežnije promatranje tih oscilacija po cijelom mozgu i njihove uloge u ljudskoj inteligenciji.Kako ćemo vidjeti u poglavlju 4,koje je u cijelosti posvećeno ovim novim istraživanjima,sada ima znatnih dokaza  o tome da uskladjene oscilacije živaca u rasponu od 40 Hz:

*posreduju pri prenošenju svjesnih informacija izmedju serijskih i paralelnih živčanih sustava mozga,omogućujući koordinaciju zamijećenu pri šahovskim pokusima ili onima o vezi IQ-EQ koje smo ilustrirali Damasijevim radom.

*po svoj prilici čine živčanu bazu same svijesti i svega objedinjenog   svjesnog iskustva,uključujući opažanje predmeta,opažanje značenja,te mogućnosti kontekstualiziranja iskustva i mijenjanje konteksta.

*čine neuralnu bazu objedinjujuće inteligencije višeg reda koju u ovoj knjizi nazivamo „SQ“ ili „duhovna inteligencija“.