Ljudska inteligencija nije jedinstvena funkcija, nego splet mnogobrojnih i zamršenih psihičkih aktivnosti, koje je vrlo teško odijeliti i jasno definirati.

Način mišljenja u muškaraca sasvim je drukčiji nego u žena. Muškarac naginje apstraktnom i teoretskom razmišljanju, dok je ženin misaoni život više stvarne, konkretne i praktične prirode. Zato je žena u svom mišljenju često snalažljivija i elastičnija od muškarca, žena je bliža svijetu nego muškarac. Ženin je razum manje strog, ali bogatiji.Ali u snalaženju u životnoj stvarnosti, u praktičnoj primjeni teorije i nauke, u rješavanju neposrednih životnih zadataka žena ima prednost pred muškarcem. Ona je nekad tako nerazborita, kako to muškarac zna katkad biti.

Opći odgoj

 

Autoritativan odgoj, jednako kao i maženje, koči razvoj dvaju osnovnih svojstava emocionalno uravnotežene i društveno korisne ličnosti: njezinog samopouzdanja i osjećaja za zajednicu. Dijete odgajano na autoritativan način često je kasnije u životu plašljivo, povučeno i pasivno, ne zna donositi samostalne odluke, rado se podvrgava tuđem vodstvu. Usto je nepovjerljivo pa teško nastupa iskreno i otvoreno. Nije teško pogoditi da će takve karakterne osobine neminovno smetati u spolnom životu. Pasivnost i zakočenost prema partneru otežavaju saživljavanje s njime, što rezultira poremećajem i razočaranjem u seksualnoj aktivnosti. Mnoge svoje osjećaje, težnje, interese i misli ne dijeli sa svojim spolnim partnerom, nego ih zadržava za sebe, čak i onda kad je stupio u brak.

 

Odnos dijete - roditelj

 

Ako djeca u prvoj godini života nauče da se mogu uzdati u sebe i u svoje bližnje, pripremljena su da se u drugoj godini suoče s idućim zadatkom "svladavanjem sumnje u sebe i stjecanjem osjećaja samostalnosti".

Prema Freudu, psihoseksualna razdoblja u razvoju su: oralno, analno, faličko, edipsko, latentno, pubertetsko, adolescentno i genitalno razdoblje.

Ako je dijete riješilo većinu edipskih sukoba, sposobno je krenuti iz zatvorene i čvrste obiteljske sredine u svijet i društvo svojih vršnjaka, u potragu za novim osjećajnim osvajanjima i lojubavnim izljevima.

Sadistička ljubav označava neriješenu oralnu, analnu ili edipsku fazu. To potječe iz poremećenih odnosa između majke i djeteta: frustrirano dijete mrzi i prezire svoju majku, želi joj smrt. Takvo je i u braku ili ljubavnom odnosu, što je posljedica nesposobnosti otuđenja od majke.

Još jedan razlog ponižavanja spolnog partnera proizlazi iz edipskog sukoba. "Nema čovjeka na kojeg ne utječe njegovo nesvjesno iz djetinjstva pri izboru supružnika." Osoba koja je pretrpjela veliku traumu tijekom djetinjstva i nema nimalo povjerenja u prisan odnos, može se svejedno oženiti ili udati, maštajući da će sebi naći para koji će zadovoljiti njezine (njegove) osjećajne potrebe. Međutim, brak nikada ne može izliječiti neuroze, a ne može nadoknaditi ni nesretno djetinjstvo.

Žene se vole tužiti da njihovi muževi slabo zarađuju, da su slabi ljubavnici. Muževi pak najčešće svojim ženama prigovaraju da su nepožrtvovne i nemarne.

 

Zadovoljstvo u svađi

 

Nepovjerljivi muškarac obično uzme nepovjerljivu ženu i ta neprekidna svađa služi dvjema svrhama: oba se bračna druga osjećaju jačima i neovisnijima dok se bore, a istodobno zadovoljavaju svoju tajnu i nesvjesnu želju da budu zajedno.

Primjer 1. Marija, 28 godina, udala se za čovjeka čijoj se tihoj naravi i radosti divila, nadajući se da će biti odan muž i otac. Tek što su se vjenčali, Marija je pala u duboku potištenost: ona se nije samo užasavala tjelesnog dodira s mužem, nego ga je počela i otvoreno mrziti, razočarana svojim brakom. Međutim, o svom je životu otkrila da je majka s njom jedva progovorila i koju riječ, a umrla je od raka kad je ona imala tek tri godine. Otac je povremeno radio i često se opijao. Za vrijeme svog ogorčenja, započela je izvanbračni odnos s kolegom s posla. Time je nesvjesno vrijeđala muža i tugovala za majkom.

 

Iz njezina primjera vidimo kako osoba koja nije svladala frustracije iz djetinjstva može iskrivljeno poimati zbilju i svoje bližnje. Moć zapažanja i rasuđivanja uvelike je izmijenjena ljutom srdžbom. Marija je od sveg srca mrzila lik majke, pa joj je spolni odnos, kad ga je imala, služio uglavnom da se osvećuje.

 

Da bi mogli ugodno živjeti u braku, bračni drugovi moraju biti kadri ovisiti jedno o drugom. Zrela ovisnost znači da jedno može pomoći drugome bez patnje, nadmoći ili potčinjenosti.

 

Primjer 2. Mario, 45 godina, bio je oženjen već dvadesetak godina. U braku je bio uglavnom nesretan i htio se razvesti. Međutim, svaki put kad je htio ostaviti ženu, izmislio bi neki razlog da s njom ostane. Već je četiri godine bio u vanbračnoj vezi s neudatom mladom djevojkom koja je zatražila da ostavi ženu i oženi se njome. Mario je opisao svoj odnos sa suprugom: kad bi njegova žena tražila savjet, pomoć ili odlučnu riječ, Mario bi ljutito povikao da previše traži od njega. Ona bi gorko zajecala, plačem kao malena beba. Zatim bi Mario izletio iz kuće i ne bi se vraćao dan-dva.

Mario je za svoje roditelje rekao da su ga naučili da se sam brine za sebe i da ni o kome ne ovisi, a kad mu je bilo pet godina, oni su se razveli, ali se nisu prestali svađati. Postao je vrlo potišten, plakao je dok je govorio o svojoj čežnji za ljubavlju. Prekinuo je s ljubavnicom koja mu je dugo vremena nedostajala. Prihvatio je svoju slabost i s vlastitom ženom provodio više vremena.

 

Mučenje osjećajem krivnje

 

Ljudi bez samopouzdanja teško u sebi svladavaju osjećaj krivnje i nesposobnosti. Oni nesvjesno traže i nađu bračnog druga koji im odgovara kako bi dokazali da je njihova neurotska neuravnoteženost nešto posve opravdano. Kad napada ženu, muž se povremeno osjeća moćan. Međutim, ako žena i dalje pati, muž se prije ili kasnije osjeti krivim. Brakovi u kojima žena uživa mučiti muža osjećajem krivnje, a on u tome uživa i ne ostavlja je, vrlo su česti.

 

Anketa provedena u RIJECI pokazuje:

1. Ako je žena u braku frigidna, nezadovoljstvo je sve veća pa je sve sklonija nevjeri.

2. S vremenom se žena oslobađa moralnih kočnica u pogledu nevjere i lakše se odlučuje na preljub.

3. U izvanbračnim odnosima orgazam postiže oko 85% žena, u braku 40%.

4. Muškarci nižeg obrazovanja imaju vanbračne odnose s većim brojem žena (8-15% otpada na snošaj s prostitutkama).

5. Žene višeg obrazovanja u većem broju stupaju u vanbračne spolne veze.

6. Kod mlađih žena vanbračni su odnosi češći nego kod starijih.

7. Od žena mlađih od četrdeset godina koitiralo je izvan braka 30%, a od starijih samo 22%.

8. Za seksualnog partnera i žene i muškarci biraju osobe u braku, približno iste dobi.

9. Žene imaju razmjerno manji broj vanbračnih partnera nego muškarci. Od nevjernih žena, 41% imalo je samo jednog, a 40% dva do pet ljubavnika.

10. Među udatim ženama koje nikad nisu imale vanbračni snošaj, 16% je dopuštalo spolno nadraživanje sve do dodira genitala. Pri tome je 15% našlo spolno zadovoljenje.

11. U 42% slučajeva nevjera unosi u brak ozbiljne smetnje, 16% manje, a 42% ne unosi nikakve smetnje.

12. Žene općenito lakše otkrivaju svoju nevjeru nego muškarci.

13. Brak će biti jače uzdrman i onda kada se vanbračnoj vezi pristupi s dubokim osjećajima.

14. Muškarci su osjetljiviji na ženinu nevjeru.

15. Muškarcima koji traže rastavu braka ženina nevjera razlog je u 51% slučajeva.

16. Žene traže rastavu braka zbog muževe nevjere u samo 27% slučajeva.

 

Mr. sc. George Salebi, dr. med.