Ukoliko se pitate "kako" otići, a ne "treba li" otići, već ste napravili prvi korak, često najteži. Za nasilnike je karakteristično da mogu biti i učinkoviti manipulatori. Mnoge objektivno zlostavljane žene muči sumnja nisu li same krive za sve. Kada bi bila poslušnija, kada ne bi provocirala, kada bi ugodila, kada se ne bi protivila...
U igru često ulazi i narušeno samopouzdanje ("trebala bih biti sretna što je uopće sa mnom, nitko drugi me ne bi htio, sama ne bih mogla živjeti, ne mogu uzdržavati sebe, a kamoli djecu...").
Ukoliko se pitate što se to događa s tom jadnom ženom, morate znati da život s nasilnikom često znači i značajnu društvenu izolaciju. Što bi jadna žena trebala misliti o sebi kada od jutra do večeri od partnera sluša kako je nemoguća, kako bi trebala biti zahvalna što na nju uopće troši vrijeme. Lom često počinje kada se nasilje okrene djeci; nekada čak ni tada. U trenutku kada odlučite napustiti nasilnika, već ste obavili pola posla.
Vi od njega? Bolje on od vas!
Sada samo ostaje riješiti pitanje "kako". Najjednostavnije bi bilo kada bi partner dobio dojam da ne odlazite vi od njega, već on od vas. Najjednostavnije da, ali ipak nerealno. Bilo koji muškarac, pogotovo nasilnik, prekida odnos samo onda kada ga na to potakne druga žena, eventualno u situaciji kada mu partnerica doslovno priredi pakao.
Nasilnik je obično jako fiksiran na svoju žrtvu, čak patološki, tako da obično ne odlazi zbog druge žene. I uopće ne mogu zamisliti kako biste to vi njemu mogli prirediti pakao. Eksplozivnom partneru nije pametno objaviti da od njega odlazite negdje gdje ste sami. U javnosti (u kafiću, na ulici) je veća vjerojatnost da neće odmah pribjeći nekakvom bijesu.
Izaberite javni prostor!
Kada već odlučite prekinuti odnos, treba i ustrajati u toj svojoj odluci. Ako pokleknete zbog njegovih prijetnji ili čak i molbi, prestat će shvaćati vaše odluke ozbiljno i imat će istu reakciju svaki put kada ćete htjeti prekinuti s njim.
Ukoliko vam prijeti trebali biste se obratiti policiji i tražiti da ga izbace sa "zajedničkog teritorija". Tako ćete dobiti barem 10 dana da možete poduzeti ostale potrebne korake; uz to, imate pravnu zaštitu.
Barem privremeno rješenje je u najgorem slučaju i odlazak na prije pripremljene pozicije. Uzeti ono najnužnije i otići nekamo gdje vas neće moći "doseći". U krajnjem slučaju i u neko od skloništa za žene. Najvažnije od svega je prestati se bojati!
Autor: dr. sc. Petr Šmolka
Izvor: zena.centrum.cz