Kolumna: U žrvnju svakodnevice

Piše: Doc. dr. sc. Dubravka Šimunović, prof v. šk., prof. rehabilitator

Kaos i strah samo su neka od obilježja kojima se usuđujem nazvati vrijeme u kojem živimo.

Ovo je doba egzistencijalne krize u kojem vrijednosni sustav podliježe nekim čudnim vrednotama.

Nikada kao danas egzistencijalna terapija - Logoterapija nije doživjela procvat. Prof. dr. Viktor Frank začetnik egzistencijalne terapije - terapije smislom (logoterapije) međunarodno priznane psihoterapijske škole diljem svijeta, psihijatar i supatnik vremena u kojem je živio, svima nama može biti oslonac danas kada je strah i nesigurnosti postalo obilježje trenutka a možda i predznak nekih budućih vremena.

Inicijativa "Stručna psihosocijalna pomoć": Pomažu onima kojima je podrška sada najpotrebnija

Terapija smislom za mene je simbol vremena u kojem u kojem dominanto mjesto ima sustav pogaženih vrijednosti.

Ljudi koji su izgubili dom nad glavom, koji su do jučer životarili u mjestima za koje kažemo da su Bogu iza nogu, izgubili su i ono malo što su nekoć imali. Oni su ti koji su osjetili hladnoću i brutalnost trenutka očekujući svaki trenutak uništenje. Taj isti dr. Frankl je prošao navedena iskustva i da je živ, mogao bi posvjedočiti i razumjeti patnju i bol rasturenih ljudi.

Prateći zbivanja kojima smo svi izloženi pitam se da li današnje društvo dobiva jedan zajednički nazivnik kojeg karakterizira histerični karakter pojedinaca, grupa i društva u cjelosti.

Foto: Shutterstock

Zasigurno ste pitate što podrazumijevam pod istim? Za mene su to sve više institucije i društvene organizacije koje politiziraju poprimajući histrionska obilježja u kojima dominantno mjesto zauzima prijetvornost, bolesni egoizam i proračunatost.

Društvo koje izgleda puno sućuti, razumijevanja spremno na žrtvu ako to drži povoljnim i nadasve korisnim. U takvoj situaciji što je s malim čovjekom nad čijom sudbinom se žonglira onoliko koliko je to potrebno i korisno.

Taj mali čovjek na svojim ruševinama još uvijek ne gubi nadu i vjeru u dobro. Trenuci utjehe i pružanja oslonca zasigurno održavaju traumatizirane ljude da sačuvaju volju za životom jer u protivnom ne bi vidjeli koji je dublji smisao patnje kojoj se ne nazire kraj.

Kroz situaciju koju prolazimo neki više neki manje, provlači se samo jedna misao, u životu je patnja neizbježna.

Preživjeti katastrofu širokih razmjera i naći smisao patnje u sebi i oko sebe mogu samo oni pojedinci koji usprkos patnji životu kažu da.

Ako život uistinu ima neki smisao onda i patnja kao i smrt trebaju imati smisao. On se ne može dati kao jedinstveni naputak njega svatko mora i treba pronaći samostalno, za nekoga je to ljubav prema kućnom ognjištu, briga za drugoga ili naprosto zahvalnost prema poklonjenom životu neovisno kakav je i kakav je mogući kraj.

Koliko vam je nošenje maski promijenilo dojam o drugima? Tražite li i dalje dobro u ljudima?

Foto: Shutterstock

ordinacija.vecernji.hr