Oduvijek su ljudi
nosili maske na licu
lica im bjehu siva
iza njih skrivali su oči
jer tako nije mogla
govoriti im duša
pod maskama
sve lakše biva
Maske se mjenjaju
već prema planu
iz njih praznina gleda
više služe noći
rijetke su maske,
koje se nose po danu
Jer kad se sunce
na nebu smije
i kad zasja
od njega lice
maske spadaju same
toplina ih rastopi
a srce se ugrije
Zato skinimo maske
u oči svijetlost
nek uniđe
napustimo
kazališne daske
ljubav da nam
bez straha priđe
Ne štite nas maske
niti sa njima bivamo veći
budimo iskreni do kraja
nosimo svoje pravo lice
nedajmo da nas maska razdvaja