Ljubomora je emocija koju treba prihvatiti kao znak da nam je stalo do nekoga i kao spremnost da sačuvamo, zaštitimo svoj ljubavni odnos, ali poštujući i sebe, i voljenu osobu, i "rivala". Nekad ćemo je osjetiti u sasvim slabom intenzitetu, a nekad će nas obuzeti vrlo intenzivno. Najprije je potrebno odgoditi reakciju i potrošiti višak emotivnog naboja kroz neku fizičku aktivnost. Tek ćemo se tada moći opustiti i razmisliti što nam je važno, što želimo postići i kako to mudro ostvariti.

 

Umjesto napada na voljenu osobu, moći ćemo iskreno OPISATI kako smo se MI osjećali kad smo saznali za treću osobu, bez optuživanja. Npr. "Kad sam jučer saznala da ti i Ana redovito sami odlazite na službene puteve, noge su mi se oduzele."

 

Možemo od svog partnera tražiti da sam razmisli i kaže nam iskreno što ga privlači toj drugoj osobi, što je to što želi, a ne dobiva u postojećoj vezi... Često ni sami toga nismo svjesni dok nas to "nešto" ne privuče. U tako delikatnim situacijama obično želimo što prije dobiti priznanje i izgovoriti presudu, no to je najgore što možemo učiniti. Time se ništa ne rješava. Tek ćemo kroz strpljiv razgovor bez optuživanja moći zajedno otkriti što je to što je moguće promijeniti u postojećoj vezi i da li to obje strane žele. Ako nam je stalo do odnosa, takvo iskustvo može nas probuditi i motivirati na investiranje u vezu koja je već možda pomalo navika.

Što će se dogoditi ako partnera, bez puno razgovora, zamolimo da odluči ili-ili? Sami ćemo sebi oduzeti šansu da otkrijemo nedostatke svoje veze i potrebe svog partnera. Unaprijed ćemo odustati i prije no što smo išta iz tog iskustva naučili. A to novo znanje vrijedan je kapital za postojeću vezu ili za neke buduće. I zato, ne srljajmo s ultimatumima.

Često je nakon razgovora i pregovora potrebno postaviti granice prema trećoj zainteresiranoj osobi koja se uplela u naš odnos. Tad možemo pitati partnera da li to želi učiniti sam ili želi da to učinimo zajedno. U svakom slučaju, vrijeđanje i grube riječi nisu potrebne jer je uvijek moguće da nam se netko svidi i da se mi nekom svidimo. I konačno, sama činjenica da smo se nekom svidjeli KOMPLIMENT je i nama i našem partneru.

 

A ako ipak ne odolite, već odlučite popričati s mogućim suparnikom jer vam je npr. stari znanac ili kum, odajte mu priznanje za dobar odabir (konačno iz istih ste razloga i vi odabrali svog partnera), ali izrecite namjeru da ne odustanete od svog odnosa dok god za njega ima nade.

 

A što kad se zaletimo, pa pomislimo da će revanš riješiti problem? Imamo pravo na grešku, ali je mudro što prije se otrijezniti i prekinuti s njim. Tada ponovo dajemo šansu partneru da nešto učini ako mu je stalo. Ponekad "igra revanša" može postaviti partnere u ravnopravnu poziciju jer nakon nje nitko ne može drugome predbacivati iznevjerivanje. Iskoristi li se taj trenutak, stane na vrijeme, otrijezni i počne razgovarati o potrebama, veza još ima perspektivu. U protivnom, samo ćemo imati dvostruki razlog za loša osjećanja.

 

Dakle, iza svih naših postupaka postoje neke, često skrivene POTREBE. Što ih prije osvijestimo, podijelimo sa svojim partnerom i zadovoljimo unutar svoje veze, manje će nama vladati i mamiti nas izvan nje.

 

 

Kako smanjiti razloge za ljubomoru

 

Umjesto usmjeravanja energije na "obranu teritorija", imat ćemo puno više koristi od ulaganja u kvalitetu odnosa. Zadovoljnim partnerima možete nuditi mnoga uzbuđenja i izazove, oni će znati da je ISKRENA BLISKOST koju imaju nešto što vrijedi puno više.

 

Zato su razgovori o potrebama, spremnost da se međusobno čujemo i odluka da oba partnera ulažu u svoje zajedništvo, temelj kvalitetnog odnosa.

Jedan je od oblika partnerske podrške i prevencija ljubomore - davati svojoj voljenoj osobi dovoljno pažnje i poruka da je PRVA I EKSKLUZIVNA u našem životu. Te poruke imaju posebno snažan efekt kada ih dajemo i pred drugim ljudima. Tako oni saznaju u kakvom je stanju naš odnos pa se rjeđe pokušavaju ugurati između partnera.

 

To, naravno, ima smisla samo ako smo iskreni. Ako glumimo ljubav ili izgovaramo laskave komplimente, a ne mislimo i ne osjećamo tako, na dobrom smo putu da započnemo manipulirati ljubomorom. Tada su obje strane gubitnici. Ljubomorne reakcije imaju smisla samo ako potiču bavljenje problemom i traženje njegova rješenja.

 

Druga dobra prevencija ljubomore jest voljeti i cijeniti sebe. Voleći i cijeneći sebe, nećemo dolaziti u iskušenje da kupujemo ljubav ili nekog prisiljavamo na ljubav. Moći ćemo dopustiti da postoje različiti kvalitetni, iako nekad "nekompatibilni" ljudi. Ako smo svjesni svojih vrlina, nećemo se žrtvovati niti inzistirati na održavanju veza pod svaku cijenu. Ako odnos zađe u slijepu ulicu, vjerovat ćemo da postoje drugi OK ljudi s kojima ćemo se moći uskladiti.

 

Zato: nemojmo se igrati ljubomorom, ne izazivajmo je nepromišljenim postupcima, poštujmo i sebe i svoje partnere, pa će ona za nas postati onaj fini začin koji nas još više zbližava.

 

 

Vesna Špalj, prof.