KOMUNIKACIJA 4 - JA GOVOR
Strašno puno čitamo i slušamo o nečemu što se zove «JA GOVOR». Svaki poznatiji psiholog, ili svaka knjiga za samopomoć govori i uči o tome da komunikacija treba polaziti iz nas samih, da svoje rečenice trebamo započinjati sa rječju JA.
Zato bi i ja na kraju priče o komunikaciji željela dotaći i ovu temu, te objasniti što je to zapravo JA GOVOR.
Kao prvo, osnovna pretpostavka JA GOVORA je da polazi od onoga koji govori – dakle, vi govorite ono što vi vidite, ono što vi osjećate, ono što vi mislite. Ne tumači se ponašanje ili riječi vašeg sugovornika, ne pretpostavlja se što ona ili on misli time što je rečeno, ne pridaju se sugovorniku neke osobine (lijen, glup, dosadan, zanimljiv, dobar, super…) zbog toga što je napravio ili rekao.
Postoji formula uspješne komunikacije, kojom možemo poboljšati našu komunikaciju (koja je zapravo put ka JA GOVORU) posebno u dijelu kritiziranja i davanja povratne informacije nekome, a to je formula XYZ.
X u formuli predstavljaju riječi «Ja mislim, ja osjećam, imam osjećaj, čini mi se…» čime se daje naglasak da je taj doživljaj isključivo moj, tj. one osobe koja govori, Y predstavljaju riječi kojima objašnjavamo sa čime se ne slažemo, što nije u redu, a Z je kako mislimo da bi to nešto sa čime se ne slažemo trebalo ispraviti ili promijeniti, a počinje riječima «umjesto toga, zapravo, zašto ne bi….
Znam da se ovo objašnjenje čini kompliciranim, ali ukratko rečeno, svaka rečenica koju želite formulirati u obliku JA GOVORA mora u sebi sadržavati da se radi o vašem dojmu ili osjećaju, što ga je izazvalo, te ukoliko je potrebno što bi vaš sugovornik trebao učiniti da se osjećate bolje.
Npr. ČINI MI SE DA MI NAMJERNO SMETAŠ TU U SOBI DOK UČIM, ZAŠTO NE BI PRIČEKALA DA ZAVRŠIM SA UČENJEM PA ĆEMO ONDA PRIČATI, ili OSIJEĆAM SE LOŠE OTKADA SAM ČULA OD DRUGIH ŠTO PRIČAŠ O MENI, MOLIM TE DA UMJESTO TOGA PRVO RAZGOVARAŠ SA MNOM O ONOME ŠTO TI SMETA.
Ta se formula naziva i JA GOVOR, kojim se služimo umjesto TI GOVORA (koji je nažalost puno češći kod svih nas). U TI GOVORU gore navedene rečenice bi glasile TI SI UVIJEK DOSADNA DOK JA MORAM UČITI! DAJ SE MAKNI ODAVDE DOK UČIM, SMETAŠ MI! ili KAKO SI MOGLA PRIČATI TO O MENI DOK MENE NIJE BILO! UOPĆE SE NE MOGU OSLONITI NA TEBE KADA TI KAŽEM NEŠTO U POVJERENJU!
Osim što se prve rečenice kažu najčešće smirenije, manja je vjerojatnost da će se krivo protumačiti jer je naglasak na tome da je to moj doživljaj, objašnjeno je u jednoj rečenici kako se ja osjećam, ne baca se krivnja odmah na drugu osobu i jasno se daje do znanja što očekujemo od druge osobe da bi naš odnos ostao nepromijenjen.
Primjena JA GOVORA nije jednostavna, naprotiv, jako je teško prebaciti se sa TI GOVORA na JA GOVOR. Moramo priznati da je u našim životima puno češći TI GOVOR, da vrlo često bez razmišljanja okrivljujemo drugu osobu za ono što mi osjećamo (posebno za loše osjećaje), i ne kažemo jasno što zapravo želimo da bi se osjećali bolje.
A odgovornost za naše osjećaje je zapravo samo na nama. Kada pokušamo nešto reći nekome (posebno kada se radi o osobama do kojih nam je stalo – obitelji ili prijateljima), a ne povrijediti ju, nego samo razjasniti nesporazum koji je nastao, najbolje je upotrijebiti JA GOVOR.
No vrlo je važno napomenuti i što nije JA GOVOR. On nije rečenica koja zvuči npr. «Ja mislim da si ti grozno postupila sada. Želim da to više ne uradiš» jer ta rečenica ima u sebi i okrivljavanja i procjenjivanja i osuđivanja. A pravi JA GOVOR ne sadrži te elemente. Umjesto ovakve rečenice, u duhu JA GOVORA bi više bila rečenica «Ja sam se osjećala loše kada si ovo napravila jer nisam navikla vidjeti to ponašanje kod tebe. Osjećala bi se bolje da se to nije desilo.» U drugoj rečenici jasno je izraženo mišljenje osobe koja govori, ali bez osuđivanja ili procjenjivanja.
JA GOVOR je kompliciran i u početku može zvučati dosta «umjetno» (prvi komentar koji sam ja dobila na primjenu JA GOVORA bio je «Daj pričaj normalno»), ali ukoliko ne želite sa osobom kojom razgovarate upasti u svađu, a vrlo jasno reći svoj stav, JA GOVOR je idealno rješenje za vas. Makar na njega vjerojatno morate prvo navići sebe, ali i druge.
Sandra Matošina Borbaš, prof.
Zato bi i ja na kraju priče o komunikaciji željela dotaći i ovu temu, te objasniti što je to zapravo JA GOVOR.
Kao prvo, osnovna pretpostavka JA GOVORA je da polazi od onoga koji govori – dakle, vi govorite ono što vi vidite, ono što vi osjećate, ono što vi mislite. Ne tumači se ponašanje ili riječi vašeg sugovornika, ne pretpostavlja se što ona ili on misli time što je rečeno, ne pridaju se sugovorniku neke osobine (lijen, glup, dosadan, zanimljiv, dobar, super…) zbog toga što je napravio ili rekao.
Postoji formula uspješne komunikacije, kojom možemo poboljšati našu komunikaciju (koja je zapravo put ka JA GOVORU) posebno u dijelu kritiziranja i davanja povratne informacije nekome, a to je formula XYZ.
X u formuli predstavljaju riječi «Ja mislim, ja osjećam, imam osjećaj, čini mi se…» čime se daje naglasak da je taj doživljaj isključivo moj, tj. one osobe koja govori, Y predstavljaju riječi kojima objašnjavamo sa čime se ne slažemo, što nije u redu, a Z je kako mislimo da bi to nešto sa čime se ne slažemo trebalo ispraviti ili promijeniti, a počinje riječima «umjesto toga, zapravo, zašto ne bi….
Znam da se ovo objašnjenje čini kompliciranim, ali ukratko rečeno, svaka rečenica koju želite formulirati u obliku JA GOVORA mora u sebi sadržavati da se radi o vašem dojmu ili osjećaju, što ga je izazvalo, te ukoliko je potrebno što bi vaš sugovornik trebao učiniti da se osjećate bolje.
Npr. ČINI MI SE DA MI NAMJERNO SMETAŠ TU U SOBI DOK UČIM, ZAŠTO NE BI PRIČEKALA DA ZAVRŠIM SA UČENJEM PA ĆEMO ONDA PRIČATI, ili OSIJEĆAM SE LOŠE OTKADA SAM ČULA OD DRUGIH ŠTO PRIČAŠ O MENI, MOLIM TE DA UMJESTO TOGA PRVO RAZGOVARAŠ SA MNOM O ONOME ŠTO TI SMETA.
Ta se formula naziva i JA GOVOR, kojim se služimo umjesto TI GOVORA (koji je nažalost puno češći kod svih nas). U TI GOVORU gore navedene rečenice bi glasile TI SI UVIJEK DOSADNA DOK JA MORAM UČITI! DAJ SE MAKNI ODAVDE DOK UČIM, SMETAŠ MI! ili KAKO SI MOGLA PRIČATI TO O MENI DOK MENE NIJE BILO! UOPĆE SE NE MOGU OSLONITI NA TEBE KADA TI KAŽEM NEŠTO U POVJERENJU!
Osim što se prve rečenice kažu najčešće smirenije, manja je vjerojatnost da će se krivo protumačiti jer je naglasak na tome da je to moj doživljaj, objašnjeno je u jednoj rečenici kako se ja osjećam, ne baca se krivnja odmah na drugu osobu i jasno se daje do znanja što očekujemo od druge osobe da bi naš odnos ostao nepromijenjen.
Primjena JA GOVORA nije jednostavna, naprotiv, jako je teško prebaciti se sa TI GOVORA na JA GOVOR. Moramo priznati da je u našim životima puno češći TI GOVOR, da vrlo često bez razmišljanja okrivljujemo drugu osobu za ono što mi osjećamo (posebno za loše osjećaje), i ne kažemo jasno što zapravo želimo da bi se osjećali bolje.
A odgovornost za naše osjećaje je zapravo samo na nama. Kada pokušamo nešto reći nekome (posebno kada se radi o osobama do kojih nam je stalo – obitelji ili prijateljima), a ne povrijediti ju, nego samo razjasniti nesporazum koji je nastao, najbolje je upotrijebiti JA GOVOR.
No vrlo je važno napomenuti i što nije JA GOVOR. On nije rečenica koja zvuči npr. «Ja mislim da si ti grozno postupila sada. Želim da to više ne uradiš» jer ta rečenica ima u sebi i okrivljavanja i procjenjivanja i osuđivanja. A pravi JA GOVOR ne sadrži te elemente. Umjesto ovakve rečenice, u duhu JA GOVORA bi više bila rečenica «Ja sam se osjećala loše kada si ovo napravila jer nisam navikla vidjeti to ponašanje kod tebe. Osjećala bi se bolje da se to nije desilo.» U drugoj rečenici jasno je izraženo mišljenje osobe koja govori, ali bez osuđivanja ili procjenjivanja.
JA GOVOR je kompliciran i u početku može zvučati dosta «umjetno» (prvi komentar koji sam ja dobila na primjenu JA GOVORA bio je «Daj pričaj normalno»), ali ukoliko ne želite sa osobom kojom razgovarate upasti u svađu, a vrlo jasno reći svoj stav, JA GOVOR je idealno rješenje za vas. Makar na njega vjerojatno morate prvo navići sebe, ali i druge.
Sandra Matošina Borbaš, prof.
bglavac
irida
edin.kecanovic
