Istraživanja pokazuju kako je učestalost poremećaja u SAD-u 5-10%, a 80% osoba su ženskog spola. U stručnoj, psihijatrijskoj DSM-IV klasifikaciji svrstava se u poremećaje kontrole impulsa, koji nisu na drugom mjestu specificirani. Već u idućoj DSM klasifikaciji, predviđa se da će ovaj poremećaj zbog sve veće učestalosti, biti zasebno izdvojen. Istraživanja ovog poremećaja razvijaju se u proteklih 20 godina i unatoč visokoj pojavnosti, još uvijek nema dovoljno svjesnosti o važnosti prepoznavanja i liječenja ovog poremećaja.

U istraživanjima se obično koristi definicija predložena od McElroy-a i suradnika (1994):

• Kompulzivno kupovanje je maladaptivna preokupacija s kupovanjem, koja uključuje učestalu zaokupiranost kupovanjem ili impulsima da se nešto kupi pri čemu je poriv snažan i ponavljajući.
• Preokupiranost kupovanjem, kao i popratni impulsi i ponašanje, uzrokuju značajne posljedice, koje utječu na socijalno i radno funkcioniranje ili rezultiraju financijskim problemima, a ne događaju se za vrijeme manije (faza u okviru bipolarnog afektivno poremećaja).

Osobe koje pate od ovog poremećaja, često dodatno imaju i neki od poremećaja raspoloženja ili anksioznih poremećaja (primjerice depresija, bipolarni afektivni poremećaj - osobito manična faza, anksiozno-depresivni poremećaj), kao i poremećaj osobnosti ili poremećaj hranjenja. Poremećaj se obično javlja na kraju perioda adolescencije i može imati i kronični tijek. Kompulzivno kupovanje zadnjih godina sve se više ističe kao medicinski poremećaj, koji se može liječiti. Kritike na račun postavljanja medicinske dijagnoze ovog poremećaja idu iz pozicije da je pretjerano kupovanje bazično poremećaj morala.

Istraživanja pokazuju da od kompulzivnog kupovanja pate osobe koji imaju razvijene "materijalističke crte" na planu osobnosti i koje bazično imaju osjećaj niskog samopouzdanja (kompulzivno kupovanje služi onda tome da se pokuša promijeniti ovaj osjećaj).

U radu hrvatskih psihijatara (D. Marčinko, V. Rudan i M. Bolanča), objavljenom u kanadskom stručnom psihijatrijskom časopisu "Progress in Neuropsychopharmacology and Biological Psychiatry", prikazano je liječenje dvije žene koje su bolovale od kompulzivnog kupovanja i paralelno s time prejedanja.

Prva prikazana žena, u srednjim 30-im godinama, visoko obrazovana, živi sama, imala je kompulzivne porive za kupovanjem antiknih predmeta. S vremenom se zaduživala na veće iznose kod prijatelja, sve slabije funkcionirala na poslu, razvila jaki osjećaj srama zbog kojeg se počelka socijalno povlačiti. Zbog nesanice se javila psihijatru, koji je dijagnosticirao poremećaj i započeto je liječenje. Liječenje se sastojalo od razgovora-psihoterapije, uz primjenu lijekova - antidepresiva fluvoksamina i malih doza anksiolitika diazepama. Kroz period od nekoliko tjedana, uz primjenjenu terapiju došlo je do smanjenja poriva kompulzivnog kupovanja te prejedanja, kao i normaliziranja na planu nesanice i dnevnog raspoloženja. Redovitost terapije (1x tjedno dolasci kod psihijatra), omogućila je da se normalizacija psihičkog stanja održi kroz duži period.

Kod druge žene, u dobi od 39 godina počele su epizode nekritičnog, kompulzivnog kupovanja, koje su također bile praćene drugim oblikom kompulzivnog ponašanja, prejedanjem. Kupovala je odjeću i nakit, u iznosima daleko iznad svojih mogućnosti. Obično je osjećala jaku tenziju kada je bila zaokupljena mislima što će kupiti, u trenutku kupnje dolazilo bi do prolaznog smanjenja tenzije, nakon čega bi zapadala u depresivna stanja zbog kumuliranja dugova i negativni začarani krug kompulzivnog kupovanja bi ponovno bio pokrenut. Na nagovor supruga, javila se psihijatru, koji je uz psihoterapiju ordinirao uzimanje antidepresiva fluvoksamina. Kao i u prethodnom slučaju, u prvim tjednima došlo je do postupnog smanjenja smetnji, a kroz period redovitih tjednih dolazaka, uz vrlo bitan faktor aktivnog uključivanja supruga u proces liječenja, rezultat liječenja bio je uspješan.

Zaključno se može reći da se točni uzroci nastanka kompulzivnog kupovanja još uvijek istražuju. Za sada se smatra da se radi o međuutjecaju različitih biologijskih, psiholoških i socijalni faktora. Neki od biologijskih faktora uključuju deficit pojedinih neurotransmitera (serotonin), što je bitno radi točnog određivanja lijeka kao sastavnog dijela liječenja. Na psihološkoj razini postoji niska razina samopouzdanja i opetovana potreba da se kroz pretjeranu kupnju poboljša narušeno temeljno raspoloženje. Pri tome su predmeti kompulzivnog kupovanja obično odjevni predmeti i nakit, što ukazuje da se na taj način želi direktno poboljšati svoju sliku u vanjskom svijetu preko naglašavanja fizičkih atributa, a zanemarujući da je problem samopouzdanja povezan bazično s lošim unutrašnjim psihološkim stanjem.

U zadnjih desetak godina, objavljeno je više radova koji pokazuju kako antidepresivi iz kruga selektivnih inhibitora ponovne pohrane serotonina mogu značajno pomoći u procesu liječenja osoba s kompulzivnim kupovanjem. S obzirom da ovi lijekovi djeluju s uspjehom kod osoba s opsesivno-kompulzivnim poremećajem, a i drugim poremećajima koji imaju naglašenu kompulzivnu komponentu (kao patološko kockanje, kompulzivno seksualno ponašanje), uspjeh postoji i kod liječenja kompulzivnog kupovanja. Vrlo je važna i komponenta psihoterapije, a generalno se preporučuju kognitivno-bihevioralna terapija te psihoanalitički oblici psihoterapije.

Doc. dr. sc. Darko Marčinko, dr. med.

Klinika za psihijatriju, KBC Zagreb
Zagreb, Kišpatićeva 12

www.psihonet.com