Možemo je imati svi, barem djelomice
Piše: Marta Štoos
Foto: AP
Fairbanks i žene Kad bi ušao u prostoriju, to su osjetile i žene i ... mačke |
Spojite nespojivo
Najsveobuhvatniju teoriju karizme napravio je prošle godine John Roach, profesor s odsjeka književnosti i drame prestižnog sveučilišta Yale. Tajna je, tvrdi, u kontradikciji. Karizmatični ljudi privlačni su jer u isti mah i naizgled s lakoćom utjelovljuju isključive suprotosti: snagu i ranjivost, naivnost i iskustvo, individualnost i tipičnost, piše Roach u knjizi “It”. Takve spojeve suprotnosti Roach prepoznaje u engleskom kralju Charlesu II., na primjer, autentičnom celebrityju svojeg vremena, “veselom vladaru” koji je u razdoblju restoracije uspješno vratio glamur monarhiji nakon sumorne vladavine puritanaca, a istodobno se nedostojanstveno odavao putenim užicima s nizom ljubavnica i dijelio plemićke titule izvanbračnim sinovima.
Spontanost kombinirana s kontrolom, pikantni seksepil
Pokojna princeza Diana, inače daleki potomak jednoga od tih izvanbračnih sinova (kao uostalom, i sadašnja supruga princa Charlesa, Camilla), također je u sebi nosila suprotnosti. Bila je istodobno pripadnica kraljevske obitelji i odbačena “jadnica”, što je samo potenciralo njezin manjak samopouzdanja, zbog čega je trebala ljude, baš kao što su oni trebali nju.
Obama utjelovljuje brojne kontradikcije: ujedno je i crnac i bijelac, egzotičnog podrijetla (rođen na Havajima) i iz velikoga grada (stanuje u Chicagu); kršćanin (izborom) i nekršćanin (roditelji ateisti, jedan od njih muslimanskog podrijetla). Zbog svega toga djeluje ranjivo i pristupačno, kao da je sasvim drukčiji od drugih, ali u isti mah posve jednak kao i svi mi ostali tako da se možemo s njim identificirati.
Profesor s Yalea ističe da su Oprah i Obama najkarizmatičniji Amerikanaci danas, dok je u prošlosti nesvakidašnjom karizmom zračila princeza Diana |
Neki stručnjaci tvrde da se kod karizme radi prije svega o obliku komunikacije u kojemu su važni ekspresivnost, kontrola i elokvencija. Analize su pokazale da su karizmatični predsjednici Lincoln i Reagan u govorima upotrebljavali mnogo više metafora, zanimljivih slika, sjećanja i usporedbi od prosjeka, pa su tako postizali snažniji dojam i izražajnost.
‘It girls’ i karizma
Clara Bow utjelovila je glavnu junakinju romana ‘It’ koji je ishodište ‘it girls’.
O karizmi kao o neodredivom “onom nečemu” prva je pisala Engleskinja Elinor Glyn još 1927. godine u knjizi pod naslovom “It” koja je ubrzo doživjela filmsku adaptaciju u Hollywoodu. Glavnu ulogu zavodljive mlade žene koja ne zatomljuje svoju seksualnost igrala je prva “It” djevojka, crvenokosa Clara Bow. U Glyninoj verziji “onog nečega” naglasak je na seksepilu i pikantnoj društvenoj ozloglašenosti, ali opisujući glumca Douglasa Fairbanksa, idola onog vremena, Glyn je bila na pravom putu da definira karizmu kad je napisala: “Posjedovao je onaj neimenovani šarm ...i mačke su, kao i žene, uvijek znale da je on ušao u prostoriju.”
Stručnjaci iz tvrtke KNP Communications, koji se služe istraživanjima s Princetona i Harvarda, podučavaju klijente kako da postanu osobe čija se nazočnost smjesta osjeti. Njihov savjet? Karizma nije čarolija, nego spoj gesta i riječi koje svatko može barem djelomice svladati.
Djelujte istodobno i snažno i toplo |
1. Uspravan, čvrst stav izražava snagu i osvaja publiku 2. Dlanovi okrenuti prema gore i od tijela upućuju na slabost, kao i sve “samoutješne” geste kao što je trljanje nadlaktica. 3. Iskren smiješak pri kojemu se smiješe i mišići oko očiju (što ne mogu postići botoksirane zvijezde), znak je topline. 4. Podignute obrve pri smiješku signaliziraju predaju; izvijene obrve daju tužni “pseći” pogled koji znači da tražite sućut. |