Ljubav je jednostavna i složena emocija.

Paradoksalno? Nemoguće?

Da. Jedno i drugo.

 

   Hoćemo li je svrstati u jednu jednostavnu naklonost nekome ili nečemu ili će ona biti složen osjećaj koji prožima razne aspekte ličnosti zavisi od zrelosti onoga koji ljubav osjeća, bogatstva ličnosti, od trajnosti i intenziteta osjećaja (i još mnogo toga što znamo i ne znamo).

   Ljubav se pokazuje različito s obzirom na introvertiranost i ekstrovertiranost pojedinca. Introvertirani pojedinci rjeđe i teže pokazuju svoja osjećanja. Pokazivanje emocija se može naučiti tijekom djetinjstva ili kasnije. Napokazivanje i skrivanje emocija može također biti naučeno tijekom života. Iskustvo, koje čovjek stječe pokazivanjem emocija, može poslije učvrstiti, ustaliti ili blokirati pokazivanje emocija.

   Postoji razlika između onoga što osoba osjeća i onoga što uspije pokazati. Postoji, nažalost, rizik da se dogodi nesporazum u pokazivanju emocija, jer netko jednostavno nespretno pokazuje svoje emocije ili ih netko drugi loše „čita“.

 

Važno je vrijeme

 

   Za pokazivanje emocije važno je da nemamo negativno iskustvo ili da ga zanemarimo. Ne smijemo se bojati pokazati emocije. Strah guši mnogo toga. Pokazivanje emocija nije veći rizik od štete koju nanosi njihovo skrivanje. Pokazujući emocije, ne možemo računati na obostranost.

   A zašto onda uopće pokazati emocije? Zato što je to najvrednije što drugima možemo dati.

   Pokazujući drugima svoje emocije, dajemo im sebe. Emocije se možda najbolje pokazuju, ili da grubo kažemo, mjere, po tome koliko smo drugima spremni dati svog vremena, odnosno posvetiti im se.

   Vrijeme, kao dio svog života, jedno od najvažnijih naših blaga, dijelimo ili poklanjamo, izravno ili neizravno, nekome drugome. Izravno davanjem sebe drugima, dijela svoga vremena i svoje koncentrirane pozornosti. To znači zajedničko provođenje vremena.

   Vrijeme drugome možemo dati i tako da radimo za drugoga, tj. neizravno. Ne provodimo vrijeme zajedno nego ga trošimo da nešto učinimo, poklanjamo ga drugome kao rezultat svoga rada.

   Ovakav neizravan način ima, naravno, svoju vrijednost, ali nikada ne može zamijeniti ono vrijeme koje poklanjamo izravno.

   Može se reći da je generacija sada odraslih ljudi imala u prosjeku ljubav svojih roditelja više izraženu izravno poklonjenim vremenom, za razliku od sadašnje generacije djece koja neizravno dobivaju ljubav svojih roditelja.