Nevjerovatno koliko čovjek raspoloženja promjeni u jedfnom danu.I ne bi bilo toliko važno da se tuđa raspoloženja poput nevidljivih pipaka ne uvuku u ljude s kojima su tog dana u društvu. Dobro je dok ima raspoloženja zrače pozitivnom energijom, ali kadas negativnost kao ptica grabljivica kruži zrakom čovjek se nakon nekog vremena osjeća slično iscjeđenoj krpi.
KOME SE DOKAZUJEMO
Ne treba biti statističar da bi se uočilo kako je negativna energija preuzela vodeću poziciju među ljudima. Jesmo li željom za dokazivanjem prešli dopuštenu crtu i time ugrozili mentalni proračun? Pismene evidencije i usmene predaje svjedoče da je ovo najbliže istini.
Uhvaćeni u mrežu negativnosti pretjerujemo, jer je negativno nemoguće nahraniti.Iako se pribojavamo budućnosti pa iz opreza pokušavamo skupljati zalihe, ali ne samo materijalne nego i emotivne, to ne opravdava naše pretjerano dokazivanje.
Kome se mi ustvari dokazujemo u bilo čemu? Sebi ili onima oko nas. I što zapravo želimo dokazati? Kada bi znali što želimo dokazati ne bi se dokazivali. Znači, dokazano varamo sami sebe. Preventivno djelovanje za bolji život ne podrazumijeva skupljanje već oslobađanje viškova.
Usporedimo to sa životom na otpadu. Svega se na njemu nađe, potrebnog i nepotrebnog. Dok ga ne raščistimo, tvrdit ćemo da je sve upotrebljivo. Upotrebljivo može biti, no, je li nam doista potrebno baš sve što smo skupili ili smo skupljanjem zadovoljavali ono što nam zaista nedostaje?
EMOTIVNA PRIPADNOST
A nedostaje nam barem većini ljudi, emotivna pripadnost. Samo emotivna pripadnost daje čovjeku osjećaj sigurnosti u svemu. Živjeti pod istim krovom ne daje garanciju obostranih osjećaja. Mnogi su toga svjesni, ali rijetki nešto konkretno poduzimaju. I to obično čine kada su na kraju snage. Više je onih koji i dalje ne poduzimaju ništa osim dokazivanja da to stanje moraju izdržati. Čim nešto moramo, izgledno je da će nam život vremenom nalikovati na danonoćnu moru. To je izdaja vlastitog srca, a izdano srce gleda u svijet negativnim očima.
Negativan pogled rezultira negativnim doživljajima. A doživljaji su naša slobodna volja. Da bi doživjeli ljepše dane preispitajmo ispravnost naših doživljaja. Možda je primjena riječi "moram" izmjenila naše doživljaje. Jesu li nas navukli na tanki led oni koji su davno izjavili:"Ono što se mora nije teško"? Nije li to paradoks čišći od suze? Naravno da je! Zato toliki plaču. Ali postoji mogućnost da tu izjavu provedemo i prevedemo prihvatljivije poput:: "Ako srcu nije teško ono što moram, pjevati ću cijelo vrijeme." Iznutra glasno, izvana nasmijano.
irida
bglavac
