Predgovor

Cilj ove knjižice, koja je rezultat meditacije i iskustva, nije namijenjen kao iscrpan traktat na mnogo-ispisanu temu o snazi misli. Ona je više sugestivna nego što teži objašnjavanju i cilj joj je da stimulira žene i muškarce da otkriju i prihvate istinu da – „Oni oblikuju sami sebe“, na osnovu zamisli, koje odabiru i potiču. Da je um majstor – tkalac kako unutarnje haljine karaktera tako i vanjskog plašta okolnosti i da kako su do sada tkali u neznanju i boli od sada mogu početi tkati u prosvjećenju i veselju.

 

Misli i karakter

U aforizmu, "Kao što čovjek mišljaše u svom srcu takav i je" (eng. „As a man thinketh in his heart so is he“), ne samo da obuhvaća u cijelosti čovjeka kao biće, već je tako sveobuhvatan da dopire do svakog stanja i okolnosti u njegovom životu. Čovjek je doslovno ono što misli i njegov lik je potpuni zbroj svih njegovih misli.

Baš kao što biljka niče iz sjemena (a bez njega to nije ni mogla), tako svaka čovjekova radnja niče iz skrivenih sjemena svijesti i nije se mogla pojaviti bez njih. To jednako vrijedi za takva djela koja nazivamo „spontanima“ i „nesmišljenima“ i za ona koja su namjerno provedena.

Djelo je rezultat misli, a radosti i patnje su njegovi plodovi; i tako čovjek skladišti slatke i gorke plodove svog gospodarenja.

"Misao u umu nas je napravila, ono što jesmo je mislima bilo zapisano i izgrađeno.

Ako je čovjekov um imao zlih misli, bol dolazi na njega baš kao što kotač dolazi iza goveda.... (eng. "Thought in the mind hath made us, What we are By thought was wrought and built. If a man's mind Hath evil thoughts, pain comes on him as comes The wheel the ox behind....“)

Ako pojedinac ustraje u čistoći misli, radost ga slijedi baš kao njegova vlastita sjenka.

Čovjek je rastao po zakonu i nije rezultat pronalaska, a uzrok i posljedica su apsolutne i neodstupajuće kako u skrivenom svijetu misli tako i u vidljivom i materijalnom svijetu. Plemenit i božanstvu sličan pojedinac nije slučajnost, već je prirodni rezultat kontinuiranog nastojanja pravilnog razmišljanja i učinka duge suradnje s božanskim mislima. Jedan neplemeniti i životinjski pojedinac, po istom ovom procesu, je rezultat kontinuiranog djelovanja prizemnih misli.

Čovjek stvara i rastvara samog sebe, u tvornici svojih misli on kuje oružje uz pomoć kojih se uništava, ali on isto tako izrađuje alate s kojima si gradi rajski dvorac sreće, snage i mira. Uz pravi izbor i istinitu primjenu misli, čovjek se uspinje do Božanskog Savršenstva; zlostavljanjem i pogrešnim primjenama misli, on se spušta ispod razine životinje. Između ove dvije krajnosti su svi ostali stupnjevi karaktera, a čovjek im je i tvorac i gospodar.

Od svih lijepih istina koje se odnose na dušu koja je obnovljena i dovedena na svjetlo u ovom dobu, niti jedna nije više radosna ili bogatija božanskog obećanja i povjerenje od ove da je - čovjek gospodar misli, stvaralac karaktera, te tvorac i oblikovatelj stanja, okoliša i sudbine.

Kao biće Snage, Inteligencije i Ljubavi, te gospodar svojih misli, čovjek posjeduje ključ za svaku situaciju i sadrži u sebi to pretvarajuće i regenerativno sredstvo uz pomoć kojega može napraviti samog sebe kakvim želi.

Čovjek je uvijek gospodar, čak i u svom slabijem i najzapuštenijem stanju, ali u svojoj slabosti i degradaciji on loše upravlja svojim „kućanstvom“. Kako se počinje ogledati nad svojim stanjem, on tada postaje mudar gospodar koji inteligentno usmjerava svoju energiju i kroji svoje misli prema plodnim rezultatima. Takav je svjestan gospodar, a čovjek samo tako može postati, otkrivajući u sebi zakone misli. Ova otkrića su samo primjene, samoanalize i iskustva.

Samo takva traženja i iskopavanja su dobiveno zlato i dijamanti, a svaki čovjek može pronaći istinu povezanu s njegovim postojanjem, ali samo ako će kopati duboko u rudnike svoje duše. Isto tako kako je on stvoritelj svog karaktera, kalup svog života i graditelj svoje sudbine može bez pogreške dokazati, ako će promatrati, kontrolirati i mijenjati svoje misli, te pratiti njihov utjecaj na sebe i druge i u tom trenutku povezivati uzrok i posljedicu pažljivim istraživanjem i korištenjem svakog iskustva. Čak i onoga za koje smatra da je neznačajno i svakodnevno, kao sredstva za dobivanje tog znanja o samom sebi koje je Razumijevanje, Mudrost i Snaga. U tom smjeru, kao ni u jednom drugom, zakonom apsolutno je da "Tko traži, naći će; i onomu koji kuca, vrata će biti otvorena;" jer samo strpljenjem, vježbom i beskrajnom nametljivošću čovjek može ući kroz Vrata Hrama Znanja.

 JAMES ALLEN