Ako potražite na webu brzo ćete pronaći dobre opise integrativne terapije. Iz njih možete lako zaključiti da se integrativna terapija ne bavi samo umom ili emocijama, nego da u proces uključuje i tijelo i energetske tokove kao i nadosobni, esencijani dio osobe kako bi bolje povezala cijelo biće i omogućila mu da na ovoj zemaljskoj razini funkcionira kao cjelovito biće koje je aktiviralo sve svoje potencijale.
Također ćete vidjeti da integrativna terapija može uključivati i energetski rad, bilo u vidu energetskih tretmana kako bi se uspostavio pravilan protok energije ili u vidu tjelesnih vježbi kojima je svrha pokrenuti energiju u tijelu.
To je sažeti opis koji bi vam trebao pomoći da steknete sliku o integrativnoj terapiji.
No koja je bit integrativne terapije? Što ju razlikuje od većine drugih vrsta terapije? Što je njena snaga i ono što mene privlači toj vrsti rada?

Dok sam razmišljao o tome najsnažnije mi je došla jedna riječ - SLOBODA!
Svi mi živimo u vrlo uređenom društvu koje nameće svoja pravila, bilo ona pisana i formalna kao što su zakoni, bilo ona nepisana kao što su društvene norme, obiteljska pravila i očekivanja, očekivano ponašanje u društvu,... Dijelom ih se svjesno pridržavamo i ponašamo se u skladu s njima, a dijelom su ona ugrađena u nas od prvog udaha i toliko su duboko u nama da ih ni u jednom trenutku nismo svjesni. U ove druge spada i kontrola i potiskivanje emocija koje nisu poželjne, pa uvjerenja koja uzimamo zdravo za gotovo i predstavljaju okosnicu našeg racionalnogu sustava, a zapravo smo ih preuzeli od obitelji, sredine,... Kroz sve to malo po malo dolazimo do toga da ja više nisam JA, onaj ja koji prihvaća sve svoje impulse, sve svoje emocije, misli, želje, koji dozvoljava da sva energija teče slobodno i koji ju angažira kada poželi. Dolazimo do toga da zapravo samo u određenim rijetkim trenutcima, u određenim uvjetima, ako i tada, pustimo sebe da budemo potpuno spontani, nesputani i bez opterećenja da li svojim ponašanjem, mislima ili osjećajima kršimo neko pravilo, vrijeđamo nekoga ili izazivamo nečiju ljutnju.
Integrativna terapija zapravo predstavlja prostor u kojem imamo slobodu da pustimo sve impulse, otvorimo se za sve osjećaje koji dolaze, izrazimo sve misli i želje i prepustimo se toku. Svatko od nas nosi neki osjećaj koji se češće ili rjeđe javlja, a koji si ne dozvoljavamo proživjeti. To može biti tuga koja nas povremeno uhvati, a nikada joj se nismo prepustili do kraja da ju isplačemo dok jednostavno ne nestane suza i dok ne osjetimo da je više nema. Može biti ljutnja koju ne znamo isprazniti jer nije društveno prihvatljiva, a povremeno nam dođe tako snažno da bismo razbili susjedov automobil. U integrativnoj terapiji imamo prostor u kojemo to možemo izraziti do kraja, pustiti sav bijes iz sebe, plakati toliko da se pretvorimo u malo dijete koje je toliko tužno da mu cijeli svemir izgleda kao ogromno jezero tuge. Možemo i pustiti onu euforiju koja nas uhvati ponekad i skakati od sreće, valjati se po podu i smijati i dozvoliti si sve ono "što rade budale" kao što bi možda baka rekla.
Isto tako možemo terapeutu izraziti one misli, želje, porive koje nikome nismo jer su jednostavno preludi, prljavi, zli ili djetinjasti i bojimo se da će nas ljudi osuđivati ako ih čuju.
I kada to uspijemo, kada dođemo do toga da nam energija slobodno teče, tada možemo rasti, prihvatiti te dijelove koji su bili potisnuti, a oni onda počnu pokazivati sve svoje dobre strane, svu svoju ljubav, maštu, kreativnost, radost i duhovnu mudrost! Tada stvarno živimo!
Terapeutova uloga je da bude tu za nas, da nas nježno i mudro, a ako treba i odlučno vodi u tom procesu, osigura nam siguran prostor i pruži podršku kada nam je potrebna. Zato je potrebno da imamo povjerenje u terapeuta kako bismo se mogli prepustiti.
A osjećaj koji terapeut ima kada vidi da je u tome pomogao drugom ljudskom biću je ono što meni govori da je to put kojim želim ići!