Glazbene viljuške i zakon privlačivosti

Još je davnih 30-ih godina prošlog stoljeća nekoliko momaka na Orijentu pokušalo dokazati da su misli stvarna stvar i da različite vrste misli stvaraju različite vrste vibracija.  Stoga su odlučili da vide mogu li možda i fotografirati vibraciju misli. I, zamislite, to su i učinili, i to kroz čelične zidove. Napravili su eksperiment koji je otad ponavljan mnogo puta. 1

Uz to su dokazali i nešto drugo možda mnogo važnije. Otkrili su da je dobivena slika to jasnija što je mislilac/odašiljatelj snažnije nabio svoje misli osjećajima! Ti momci su, čini se, prvi dokazali da uz misli ide magnetska energija i da naše emocije tjeraju misli. Ono što im je promaklo, međutim, je činjenica da su vibracijski valovi (emocije) koje zračimo magnetski nabijeni pa smo stoga doslovno hodajući magneti, koji sebi neprestano privlače u svoj svijet sve što se "svira" na istoj frekvenciji ili valnoj dužini.

Na primjer, kad smo dobro raspoloženi, ispunjeni radošću i zahvalnošću, naše emocije odašilju vibracije visoke frekvencije koje će nam magnetizirati i privući samo dobre stvari, drugim riječima, sve što je iste visoke vibracijske frekvencije koja pristaje onomu što odašiljemo. Slično privlači slično.

I obrnuto, kad doživljavamo nešto što nije radost, kao, na primjer strah, brigu, krivnju ili samo blagu zabrinutost, te nam emocije odašilju vibracije niske frekvencije. Pošto su i niske frekvencije jednako magnetične kao i visoke frekvencije, one će nam natrag privući samo kvrgave stvari, drugim riječima, bilo što što je iste niske frekvencije zbog čega ćemo se osjećati (i vibrirati) jednako jadno kao i ono što smo odaslali. Kvrgavo van, kvrgavo natrag - uvijek se radi o vibracijskom pripajanju.

I tako u svakom trenutku privlačimo k sebi ono što smo vibracijski odaslali, bila to visokovibracijska radost ili niskovibracijska briga. Mi smo ti koji proizvodimo vibracije, stoga smo magneti, uzroci. Svidjelo nam se to ili ne, mi smo stvarali - i još uvijek stvaramo - sve. Možemo biti krv i meso, ali smo prvo i prije svega energija - i to magnetska energija! Zbog čega smo živi magneti koji dišu. (Nije li to sjajno? Možete se smatrati predsjednikom Kompanije Fortune 500, ili majkom i suprugom, ili najboljim u razredu, ili aviomehaničarem, ali ste u stvari hodajući magnet! A niste to ni slutili.)

Koliko god to ludo zvučalo, krajnje je vrijeme da shvatimo činjenicu da smo elektromagnetska bića koja uokolo lunjaju opskrbljena tom nevjerojatnom sposobnošću da magnetiziramo u svoj život sve što želimo time što kontroliramo osjećaje koji proizlaze iz naših misli. 

Pošto, međutim, postojimo na tom planetu u pretežito niskofrekventnom energetskom polju od šest milijardi ljudi koji emitiraju osjećaje stresa i straha više nego osjećaje radosti, mi i protiv svoje volje upijamo te vibracije i reagiramo na njih. Što znači da ćemo u svom životu reciklirati nepovoljne ishode dan za danom sve dok svjesno ne naučimo kako nadići te sveprisutne niske frekvencije koje nas okružuju (u koje smo uronjeni). Usporedimo li to s plivanjem u slanoj vodi; ne isperemo li ostatke soli s kože, sol će nam prije ili kasnije uzrokovati nelagode.

Ovu pojavu ne možemo nikako zaobići - način na koji zračimo je način na koji privlačimo. Osim toga ti osjećaji izviru iz naših misli, smjesta stvarajući time elektromagnetsku lančanu reakciju koja na kraju uzrokuje da se nešto dogodi, da se nešto stvori, da se nešto zadrži ili da se razori (poput mojih velikih provizija).

I tako, još jednom: naši osjećaji izlaze iz nas u obliku elektromagnetskih valova. Kakva god frekvencija izašla iz nas, automatski će privući identičnu frekvenciju  i time uzrokujući da se nešto dogodi - dobro ili loše - pronalazeći svoje podudarne vibracije.  

Sretne, visoke vibracije privlače sretne, visokovibrirajuće okolnosti. Ljigave, niske vibracije privlače ljigave niskovibrirajuće

 okolnosti. U oba slučaja, od onoga što nam se vraća osjećamo se onoliko visoko ili nisko koliko smo visoko- ili niskofrekventnih osjećaja emitirali, jer ono što smo emitirali privuklo je natrag svoju podudarnu frekvenciju (osjećaj).   

Na djelu je isto načelo kao u slučaju glazbene viljuške za ugađanje instrumenata. U sobi prepunoj glazbenih viljušaka kalibriranih na različite visine zvuka, udarite o jednu viljušku i samo će one koje su kalibrirane na frekvenciju identičnu onoj o koju ste udarili, početi vibrirati i emitirati zvuk čak i u slučaju da su međusobno prilično udaljene. Slične sile privlače slične - i to je klasično pravilo fizike.

Za razliku od glazbenih viljušaka koje nikad ne mijenjaju svoju tonsku frekvenciju, mi, ljudi, s našim nestalnim osjećajima neprestano preokrećemo svoje frekvencije i magnetski intenzitet pa skakućemo unaokolo poput loto kuglica u zračnom stroju. U jednom trenu letimo visoko poput papirnatog zmaja moćni poput Sunca, a već sljedećeg smo poput beživotne kartonske kutije pod krevetom bez trunke energije. A ono što nas tako bacaka amo-tamo, proizlazi iz vrsta - i intenziteta - osjeeećaja koje osjećamo: od mlako sretnog pa sve više, ili od jednostavnog „uh!“ do duboke depresije.

Tako smo, umjesto jedne postojane skladno ugođene viljuške, više nalik na snop viljušaka različitih visina ili frekvencija koje istodobno razbacuju unaokolo svoje frekvencije nabijene cijelim rasponom emocija. Pošto jedne minute zvučimo visoko, a već sljedeće nisko, uzrokujući tako da jedna frekvencija opozove drugu, u našem se životu ništa značajno ne mijenja ili barem ne brzo.

Samo što mi nismo viljuške za ugađanje. Ono što nam se vraća kao rezultat zbrke neusredotočenih emotivnih 

energija (vibracija) koje neprestano ispljuvavamo oko sebe, rijetko su djelići ugode nego prije neumorna procesija neurednih pogodaka ili promašaja, neplaniranih događaja i okolnosti. Treba li uopće i reći da ovisno o načinu na koji vibriramo, u svoj svakodnevni život iz sata u sat privlačimo sve što nam se događa, svaku osobu, igru, doživljaj, susret, spor, zgodu, slučajnost, priliku ili epizodu stvarajući si tako svojim neusklađenim tokom energije bilo čisti pakao u najgorem, ili drugorazredni život, u najboljem slučaju. I sve si to  stvaramo svojim osjećajima.

 

Računi, računi, računi

Uzmimo za primjer ne baš pretjerano popularnu temu: plaćanje računa. Kako se osjećate kad dođe vrijeme plaćanja računa, s izuzetkom naravno da ste u super financijskom stanju? Ushićeni? U sedmom nebu? Euforični? Ne bih baš rekla. A zabrinuti, tjeskobni ili potpuno depresivni? Pridružite nam se!

Evo nešto za razmišljanje: plaćanje računa nam uzrokuje takvo teško stanje upravo zahvaljujući tim osjećajima očajanja koje odašiljemo! Zašto? Zato što je ono što osjećamo, ono što vibriramo, a štogod vibriramo je ono što privlačimo. Univerzalni zakon. Jednostavno je to tako.

Tony, njegova žena Ginger i ja redovito se sastajemo da bismo usporedili svoje bilješke o tomu kako napredujemo sa zakonom privlačivosti. Hvala nebesima što su se našli tu jer su mi jedini u blizini pred kojima se ne trebam pretvarati nego slobodno razmijenjivati opažanja.

Neko veče pri kraju jela kod mene, počeli smo se prisjećati kako nam je bilo prije nego što smo stali kontrolirati energiju. Razgovor je tekao glatko i ugodno sve dok Tony nije načeo temu plaćanja računa i kako mu je bilo pri dospijeću, a novaca niotkuda. Iako sam se uvijek s njima ugodno osjećala, osjećaji koji su počeli navirati iz tog razgovora, uznemirili su me  jer sam se tek nedavno prije toga počela pomalo oporavljati od teške novčane suše. Htjela sam da razgovor o tomu zamre. Ali nije.

Tony je oduvijek pristojno zarađivao, a sad kad su im djeca odrasla i otišla od kuće, njih dvoje su mogli dobro živjeti samo od njegovog prihoda. Ali Ginger je htjela ponovno protegnuti svoja radna krila, pa se vratila starom poslu s nekretninama koji je bila davno napustila. Bilo je to prije godina zakona privlačivosti, ali je i tada bila uspješna u svom poslu. "Zašto tada", glasno su razmišljali dok sam im ulijevala kavu, "nismo imali nikad dovoljno novaca da platimo račune?"   

"Vjerojatno ste bili rastrošni svaki put kad bi Ginger ostvarila neku dobru prodaju", rekla sam nadajući se da ću raspršiti i odagnati emocionalna raspredanja o tome kako je bilo teško živjeti bez dovoljno novaca u banci.

"Naravno da jesmo", nasmijao se Tony. "Živjeli smo na visokoj nozi sve dok se to ne bi pokazalo pogubnim. Kuća nam je već bila pod hipotekom pa na taj izvor nismo mogli računati. Dotad nismo štedjeli pa se nismo mogli osloniti na neke zalihe. I odjednom smo se našli u situaciji da smo imali bolje prihode, ali i daleko veće troškove. I račune koje nismo mogli platiti. Kad bi Ginger zaključila posao, nekako smo se izvlačili. Ali kad ne bi imala rezultata, stvarno bismo bili u stisci i trebalo nam je i po nekoliko mjeseci da se oporavimo."

"Uh, uh, znam taj osjećaj. Ali nije li sjajno što je to sve iza nas?" pokušala sam žabljim skokom skrenuti razgovor u neki drugi smjer, ali Ginger se nije dala. Iz nekog je nepoznatog razloga jednostavno trebala ponovno proživjeti te bolne dane.

"Kunem se", nastavila je Ginger, "svaki bi mjesec bilo užasno. Kad bi došao rok za plaćanje svih tih glupih stvari - a taj sam dan odgađala najduže moguće - ja bih se osula ili bih imala migrenu. Izvukla bih snop uplatnica, stavila ga na pisaći stol i samo ga dan-dva s vremena na vrijeme pogledala. A onda bih osjetila kako mi se želudac od muke stišće jer sam znala da u banci nemamo dovoljno da platimo te sve račune. A onda bih nasumce izvukla jednu uplatnicu da odlučim koliko mogu platiti. Bilo mi je užasno. Sigurno znaš kako je to, Lynn - i ti si to sve prošla."

"Više puta nego što se želim sjetiti", odvratila sam.

"Bogu hvala što se sve promijenilo", uzdahnuo je Tony nježno pogledavši Ginger. "Da je potrajalo još godinu dana, dobila bi novac od mog životnog osiguranja." Dok je rukom posezao preko stola da uhvati Gingerinu ruku, srce mi se razgalilo od suza radosnica u njenim očima i sreće koju su sad osjećali. Iz financijskog su se škripca izvukli prije dvije godine i pretvorili si život u lagodnu i postojanu sreću. Naučili su kako treba vladati energijom. Kakvo je samo zadovoljstvo vibriralo između njih dvoje. I koliko su samo daleko dotjerali. A koliki je samo pred nama dugi put!

Tony, Ginger i ja proveli smo godine i godine života u različitim stupnjevima novčanog kaosa, jer u to doba nismo imali pojma o našim energijama. Svaki bi se od nas, kad bi došlo vrijeme plaćanja računa i kad bismo usporedili koliko nam nedostaje, skamenio od užasa. Što smo se više usredotočavali na ono što nemamo, to bi naša negativna energija više jačala, dodatno  magnetizirajući naše dugove i umanjujući mogućnost zarade.

Kad su nam svi osjećaji usredotočeni samo na ono što smo već prošli, nastavljamo i dalje magnetizirati još više toga istoga u naš život, a to onda obično bude uvećano i zloćudnije i gadnije nego proteklog mjeseca.

Proces je nalik na bacanje bumeranga, stvar bacite daleko od sebe, a ona vam se vrati da je uhvatite (ili da vas odalami, ako ne pazite). Ono što odašaljemo - vibracijski - je ono što nam se vrati. I tako ćemo i dalje privlačiti ono što smo jednom odaslali sve dok ne promijenimo svoje vibracije.

Drugim riječima, ne prekinemo li s osjećajem - i odašiljanjem - obeshrabrujućih vibracija, vratit će nam se u obliku obeshrabrujućih okolnosti!

Dobijemo ono na što smo emotivno usredotočeni! Usredotočite se strastveno i snažno na ono što želite i evo ga! Stiže vam. Usredotočite se istom strašću na ono što ne želite (kao na primjer briga, tjeskoba itd.) i evo ga! Stiže vam.

Svemir ne haje što vi nešto želite ili ne želite -  jer djeluje strogo prema fizikalnom principu koji zovemo zakon privlačivosti. Odašiljemo magnetske osjećaje, a svemir nam poslušno ispostavlja. Ne reagira na naše molbe - reagira samo na naše vibracije koje opet izviru iz naših osjećaja.

Je li važno čime su ti osjećaji izazvani? Ne. Mogu proisteći iz misli, iz nekog vanjskog događaja ili općeg raspoloženja. Bez obzira na to kako su izazvani, događaji od kojih se sastoji naš život, potiču isključivo iz našeg izvora osjećaja i to trenutak za trenutkom, dan za danom, godina za godinom.

Usredotočite se i uvećat će se

Budimo na čas realni. Nitko nam ne sugerira da cijele dane hodamo uokolo dobri poput kruha nastojeći da smo sretni i kad dobijemo otkaz ili propustimo vlak ili zagubimo ključeve od auta.

No činjenice su činjenice. Pošto se ono što odašaljemo, vrati natrag, i pošto ono što odašaljemo proističe iz onoga na što se usredotočujemo,  možda bismo trebali obratiti puno više pažnje na ono što mislimo i na to kako se zbog toga osjećamo.

Usredotočite li se na ono što želite, ostvarit će vam se, ako ga u međuvremenu ne sabotirate. Usredotočite li se na ono što ne želite, i to će vam se ostvariti, i to obično gore od onoga s čime ste počeli!

Natrag na račune. Recimo da vam navire bezbroj misli o tome koliko ih mrzite plaćati. Svaka od tih misli (a vrlo su žive) nosi emocionalnu vibraciju ili potpis od trenutka kada ste ju odaslali pa kreće u potragu za drugim mislima iste vibracije kako bi se s njima spojila. Kad se dvije misli iste snage spoje, vibriraju snažnije na višoj i bržoj frekvenciji nego samo jedna misao.

I tako, umjesto jedne sitne i stare, nevažne misli o vašim računima, sad imate veću i snažniju od one koju ste odaslali, jer se svaki put kad na račune pomislite, misao združi i spoji s prethodnima koje ste odaslali na istu temu. Ah, to još nije kraj.

Sada, ne samo da imate gomilu svojih vlastitih obeshrabrujućih misli o računima, koja raste i jača sa svakom novom sličnom misli koju pošaljete, nego ste suočeni i s gomilama tuđih misli slične frekvencije koje se udružuju s vašim obeshrabrujućim mislima. Između ostalog. Ja ih nazivam bombama smeća. Spajaju se međusobno s istovjetnim frekvencijama straha i tjeskobe, a lako se može dogoditi da će se početi valjati prema vama ne preduhitrite li ih zaokretom u smjeru emitiranja drukčijih emocija. Što znači da će prije ili kasnije, jedna ili nekoliko tih bombi sa smećem napunjenih i raznoraznim neprijatnim nabojima koji se sastoje od tuđih briga, naići i vašim putem i zdrobiti vas glasno i tvrdo, vibrirate li vi i dalje na isti način i odašiljete li svoje valne dužine na istoj frekvenciji.

 Sad ste stvarno u gadnom sosu - više računa nego što ste ih imali na početku, zajedno s više nepovoljnih okolnosti koje mogu i ne moraju imati veze s plaćanjem tih računa. Pokvari vam se auto, a vi nemate ni dolara u džepu da ga popravite. Perilica upravo sada odbije prati. Djeca vam polupaju nečiji prozor. Pas vam u šetnji ugrize nekog prolaznika. A na dan Super Bowl Sundaya, televizor vam crkne na početku samog prijenosa utakmice pred okupljenim prijateljima, inače gorljivim navijačima.  

Vaš "privlačivi magnet" snažno je nabijen tim teškim emocionalnim energijama pa će nastaviti privlačiti smeće poput

 svjetionika koji moreplovce vodi kući, a to će potrajati sve dok ne promijenite svoju vibraciju. Kad vam to uspije, efekt bumeranga će se okrenuti od vas i zakvačiti nekoga drugoga. Žalosno za te druge, ali barem ćete se vi osloboditi. Na neko vrijeme.

Uzmimo, na primjer ugodniji predmet pažnje, nešto poput novog automobila. Usredotočite li se na automobil koji želite i tu usredotočenost stalno podržavate i podržavate, dobit ćete ga. Usredotočite li se, međutim, na činjenicu da do tih kola nikako i nikako ne dolazite, ili na to koliko vam auto nedostaje, ili kako si ga ne možete priuštiti, tada je to upravo ono što ćete i privući: još više "ništa od auta".

I onda vi kažete: "K vragu, to upravo dokazuje da sve to nema nikakvog smisla. Već se godinama usredotočujem na ono što želim, a to je novac, i još uvijek ga nemam."

Točno! To je zato što govorimo o dvije različite stvari - jedna je novac, a druga je nestašica novaca!  Pogodite onda na što se 99,9 posto nas usredotočuje cijeli život? Sigurno ste pogodili.

Dobijemo ono na što se usredotočujemo. Usredotočimo li se na nestašicu onoga što želimo, garantirano ćemo toga još više dobiti, jer, zahvaljujući međusobnom spajanju istovjetnih vibracija, mi to magnetiziramo. Zakon privlačivosti, čisto i jednostavno.