Čovjekova slabosti i snaga, čistoća i nečistoća, su njegove, a ne od drugog čovjeka, one su donesene od njega samoga, a ne od nekog drugog i kao takve, samo ih on može promijeniti, a ne nitko drugi. Njegovo stanje je također samo njegovo, a ne od drugog čovjeka. Njegove patnje i sreća su se razvili iznutra. Kao što on misli, takav i je, kako nastavlja misliti, takvim ostaje.

Veliki čovjek ne može pomoći slabom, osim ako je slabiji spreman da mu se pomogne, pa čak i tada slabi čovjek mora postati jak za sebe, on mora, svojim trudom, razviti snagu kojoj se divi u drugome. Nitko drugi osim njega samoga ne može promijeniti njegovo stanje.

Uobičajeno je bilo za ljude da misle i govore: "Mnogi su ljudi robovi, jer jedan je tlačitelj i zato mrzimo tlačitelja." Međutim sada, ima sve više onih koji pokazuju tendenciju da preokrenu ovaj sud, i da kažu: "Jedan čovjek je tlačitelj, jer mnogi su robovi i zato preziremo robove."

Istina je da su tiranin i rob suradnici u neznanju i ako se čini da utječu jedan na drugog, u stvarnosti utječu sami na sebe. Savršeno Znanje percipira djelovanja zakona u slabosti onog ugnjetavanog i u krivo primjenjoj moći ugnjetavača. Savršena Ljubav, gledajući na patnju koju obje strane povlače za sobom, ne osuđuje niti jednu.

Savršeno Suosjećanje prihvaća i ugnjetavača i ugnjetavanoga.

Onaj koji je pokorio slabosti, te otpustio sve sebične misli, ne pripada niti silniku niti ugroženom. On je slobodan.

Čovjek može samo ustati, pobijediti i ostvariti uzdižući svoje misli. On može samo ostati slab, bijedan i ubog odbijanjem da podigne svoje misli.

Prije nego što čovjek može išta postići, čak i u svjetovnim stvarima, mora dići svoje misli iznad ropskih životinjskih zadovoljenja. On se ne mora, kako bi uspio, odreći u potpunosti animalnosti i sebičnosti, ali jedan dio mora barem biti žrtvovan. Čovjek čija je prva misao brutalno zadovoljenje ne bi mogao ni misliti jasno niti planirati sustavno, on ne bi mogao naći i razviti svoje latentne resurse, te bi u svakom slučaju doživio neuspjeh. Kako nije započeo s kontrolom svojih misli, on nije u stanju kontrolirati stanja i usvojiti ozbiljne odgovornosti. On nije sposoban samostalno djelovati. Međutim, on je ograničen samo na one misli koje odabere. Nema napretka i postignuća bez žrtve, a čovjekov ovozemaljski uspjeh će biti u onoj mjeri u kolikoj žrtvuje svoje zbunjene animalne misli i podesi svoje misli na razvoj svojih planova, jačanje svojih odluka i pouzdanost u sebe. I što više uzdiže svoje misli, što postaje više hrabar, pravedan, veći će biti njegov uspjeh, više blagoslovljena i trajnija će biti njegova dostignuća.

Svemir ne daje prednost lakomima, nepoštenima, nemoralnima, iako se površinski tako ponekada čini. On pomaže iskrenima, velikodušnima i čestitima. Svi veliki učitelji proglasili su ovo na različite načine, a kako bi dokazao i znao čovjek samo treba ustrajati u naporu da bude što viče krepostan, uzdižući svoje misli.

Intelektualna dostignuća su rezultat misli koje su posvećene potrazi za znanjem ili za lijepim i istinitim u životu i prirodi. Takva postignuća mogu ponekada biti povezana s taštinom i ambicijom, ali ona nisu rezultat tih obilježja, ona su prirodni izdanak dugog i teškog truda, te čistih i nesebičnih misli.

Duhovna dostignuća su dokončanja svetih težnji. Onaj koji živi stalno u koncepciji plemenitih i uzvišenih misli, koji prebiva na onome što je čisto i nesebično, će sigurno kao što sunce dostiže svoj vrhunac i kako je mjesec pun, postati mudar i plemenit, te će se uzdići u poziciji utjecaja i blaženstva.

Postignuće bilo koje vrste, su kruna napora i ukrasa misli. Uz pomoć samokontrole, odluke, čistoće, pravednosti i dobro usmjerenih misli čovjek se uspinje, dok uz pomoć animalnosti, lijenosti, nečistoće, korupcije i konfuzije misli, se čovjeka spušta.

Čovjek se može uzdići do visokog uspjeha u svijetu, pa čak i do uzvišenosti u duhovnom carstvu, a opet se može spustiti u slabosti i jad dopuštajući da ga zaposjednu arogantne, sebične i korumpirane misli.

Pobjede ostvarene pravilnim mislima mogu se samo pažnjom održavati. Mnogi daju prednost kad je uspjeh osiguran, a brzo padaju natrag u neuspjeh.

Svi uspjesi, bilo u poslovnom, intelektualnom ili duhovnom svijetu, rezultat su usmjerene misli, uređeni su po istom zakonu i radi se o istim metodama. Jedina razlika je u cilju ostvarenja.

Onaj koji bi htio ostvariti malo mora žrtvovati malo, onaj koji bi htio postići puno mora žrtvovati mnogo, onaj koji bi htio dostići visoko mora žrtvovati uvelike.