EMOCIONALNE MASKE katkad svjesno "navlačimo" želeći izgledati drukčije ili se zaštiti. Smatramo ih nužno potrebnima. Ako nam životno iskustvo pokaže da i nije tako, spremni smo uložiti puno energije kako bismo sami sebe uvjerili da su "maske" nužnost i da je jedino s njima moguće preživjeti "u okrutnom svijetu".
No, često ih koristimo i ne znajući. Naučimo od ljudi uz koje rastemo kako se to radi i ne pomišljamo da je moguće drugačije. Toliko se naviknemo glumiti ono što mislimo da bismo trebali biti, da više i ne znamo što su naši autentični osjećaji.
Maske ljutnje
LJUTNJA je emocija s kojom znamo imati burna iskustva. Mnogi je ljudi poznaju kao osobni vulkan. Kad izmakne kontroli, eskalira u bijes i izazove posljedice zbog kojih kasnije žale. Neki drugi okusili su ljutnju kao žrtve: bili su napadnuti od ljutih ljudi, osjetili njihovu agresivnost, ucjenjivanje, ugrožavanje egzistencije, zdravlja, a nekad i života. Zato od nje zaziru i pokušavaju je ili zatomiti ili pretvoriti u neku njima prihvatljiviju emociju.
Zatomiti je znači ignorirati onaj unutarnji signal da nam se "krv zagrijava". Obično sebi kažemo: "Ma nije to važno!", iako baš i nije tako. Kad nam se sljedeći put dogodi slično iskustvo, novi će se naboj pribrojiti starom, kao i "temperatura u žilama". Treći će put biti potrebna samo sitnica i doći će do "unutarnjeg vrenja", u kojem gubimo kontrolu i kažemo "smračilo mi se pred očima". Tada nastupa bijes koji nam pokazuje koliko su nam zapravo značile ignorirane nepravde. Tako nas MASKA DEFANZIVNIH I POPUSTLJIVIH postupno vodi u drugu krajnost.
Pretvoriti LJUTNJU u neku prihvaljiviju emociju za muškarce i manji broj žena može značiti uzeti MASKU HLADNOKRVNOG PROGONIOCA. On se ne ljuti, ali je "zlopamtilo". Izvoru svojih problema namješta niz neugodnih situacija i neprestano šalje poruke: loš si, nesposoban, ništavan. Tako se osvećuje za sve što on smatra nepravdom, bez potrebe da razgovara, raspravi i riješi nesuglasice. Potisnuta se ljutnja pretvara u rafiniranu igru moći. Sve se događa u "bijelim rukavicama" iako se razmjenjuju "boksački udaraci". Nižu se ozljede, dok onaj ozlijeđeniji ne pobjegne iz ringa ili dok se ne uspostavi ravnoteža straha. Tada nastupa privremeno primirje i traje koliko i ta mučna ravnoteža. Suigrači se najčešće toliko udube u svoju "igru" da nisu ni svjesni da su obje strane emocionalni gubitnici.
Gunđalo
Varijanta je te maske i maska gunđala. On je "blag", nikad ne iskazuje ljutnju, ne podiže glas, ne traži promjenu stanja, već se neprestano žali, predbacuje i izaziva osjećaj krivnje. Iz svoje pozicije žrtve, polako izaziva osobu koja mu je, po njegovom mišljenju, učinila nepravdu, dok ona ne plane. Tako će jadno "gunđalo" ponovo ispasti žrtva i žaliti se svima u okruženju zbog toga. Neće biti svjestan da je sve učinio da mu baš tako bude. Takva "igra" može trajati godinama i postati uobičajeni ritual između istih sugovornika. Česta je u obiteljima alkoholičara. Ni jedna ni druga strana ne žele raspraviti i razriješiti nakupljene nesuglasice, a uzrok svojih problema uvijek vidi u onom drugom.
Osim tih maska, moguće je koristiti i masku DURENJA. Ako je povrijede, osoba svoju povrijeđenost iskazuje odbijajući komunicirati i obavljati uobičajene dužnosti. Na taj način kažnjava onog tko joj je, po njenom mišljenju, učinio nepravdu, dok se taj ne ispriča, ne iskupi ili ne odustane od svoje nakane. Katkad ta maska poprimi i kronične forme, pa povrijeđena osoba očekuje da se njen suigrač neprestano iskupljuje za počinjeno i tako svjedoči da mu nešto slično neće pasti na um. Dok ta igra traje, obično se i jednom i drugom sugovorniku skuplja gorčina i kad to više ne mogu izdržati, ili pobjegnu ili pak izraze svoje prave osjećaje. Tada su na početku razgovora, raspleta i pronalaženja rješenja, na kojem su mogli biti i bez mučne epizode "durenja".
Ljutnja se dobro maskira i u MASKU LJUBOMORE. Zato što smo ljuti na osobu, optužit ćemo je za ljubavne prijestupe i natjerati da, dokazujući svoju ljubav, čini sve što mi želimo. Omiljeno oružje su tzv. EMOCIONALNE UCJENE. Kad god ne dobiva ono što želi, ucjenjivač upotrijebi formulu: "Da ti mene voliš, poštuješ, želiš mi dobro, ti bi učinio to i to..." Ucjenjivač se prikazuje kao jadna žrtva, a drugu osobu proglašava krivcem, optužujući je često i javno. Tako je pokušava prisiliti da se iskupi, odustajući od svojih zahtjeva koji su zapravo razlog za ljutnju.
No, kako smo do sada vidjeli, LJUTNJA može biti i omiljena maska. Ako druge emocije smatramo nepoželjnima za naš image, možemo koristiti MASKU LJUTNJE kad se bojimo, kad smo ljubomorni, kad se stidimo ili kad smo krivi. Umjesto da prihvatimo bilo koju od tih emocija i otkrijemo poruke koje nam nose o nama samima, mi im oduzimamo osnovnu funkciju. Ne slušajući ih i ignorirajući ih, postupno gubimo kontakt sa samim sobom. Nećemo znati kako je nešto za nas, što su naše želje, a što potrebe.
Ljudi koji nisu u kontaktu sa svojim emocijama, pa ih potiskuju i maskiraju u njima simpatičnije, teško mogu razumjeti što se u njima događa. Osjetit će nemir, ali neće znati što on znači. Imat će potrebu učiniti nešto da se napetost smanji, no to će više biti "istutnjanje viška energije", nego rješenje problema. I zato će se ljutiti jer u ljutnji je nekako uobičajeno, pa i dopušteno, vikati, mahati rukama i trošiti taj višak energije.
A kad nemamo pravih razloga za ljutnju, a MASKA LJUTNJE je naš obiljeni zaklon pred samim sobom i drugima, morat ćemo namjerno tražiti, vrebati nepravde koje se bilo gdje i bilo kome dogode, i čim ih registriramo, imat ćemo pokriće za svoje omiljene reakcije. Nećemo ni primijetiti da postajemo VJEČITO LJUTI, istjerivači pravde, buntovnici. Još ćemo manje primijetiti da nam je tijelo neprestano prepuno adrenalima, da nam srce tuče, ubrzano dišemo i trošimo osobne rezerve energije koje je tijelo pripremilo za izvanredna stanja. Iscrpljujući se, činimo sve što je potrebno da si uništimo zdravlje i skratimo život.
VJEČITO LJUTI ljudi ponekad njeguju svoju ljutnju i zato što im se isplati. Mnogi će im se "maknuti s puta" i odustati od konfrontacije dopuštajući im i ono na što nemaju pravo. Tako će dobiti nešto preko reda, izboriti se za neku poziciju, dokazati da su u pravu i kad očito nisu. Uz ta postignuća, oni sami sebi izgledaju PAMETNIJI i SNAŽNIJI od ostalih. No, dugoročno će im se ta zloupotreba ljutnje i manipulacija vratiti jer će ih iskreni ljudi izbjegavati. Sami će sebe osuditi na život bez ljubavi i bliskosti. Tražeći utjehu, najčešće postaju zarobljenici alkohola ili avantura koje su same sebi cilj.
Tuga
Kao što muškarci često maskiraju druge emocije u ljutnju, tako žene sebi ne dopuste ljutnju ako su naučile i povjerovale da im ona ne priliči ili da je se trebaju stidjeti. Takve žene maskiraju svoju ljutnju najčešće MASKOM TUGE. Kad su ljute, one plaču ne znajući zapravo zašto.
A kad umjesto maskiranja i potiskivanja ljutnje zastanemo i osluhnemo što nam poručuje, otkrit ćemo da nas ona ne spopada bez razloga. Govori nam jasno i glasno da su povrijeđene naše osobne granice, da nam netko čini nepravdu ili se mi sami ne ponašamo kako smatramo da treba, pa se ljutimo na sebe. Tek kad smo toga svjesni, moći ćemo razmisliti o okolnostima, mogućim rješenjima i posljedicama pojedine reakcije. Ljutnja će nam dati energiju za obranu svog "teritorija" i sprečavanje ponavljanja nepravde. Ako se u životu budemo samo povlačili, učinit ćemo od sebe ŽRTVU i biti odgovorni za svoje stanje. Žrtve okolina ne poštuje, jednako kao ni agresivne, vječito ljute ljude.
Izraziti ljutnju ne znači POBJESNITI. BIJES je rezultat sakupljenih ljutnja koje nismo priznavali sami sebi i rješavali dok je bilo vrijeme. U bijesu možemo napraviti veliku štetu i sebi i drugima, jer gubimo kontrolu nad svojim reakcijama. Da nam se to ne bi događalo, najbolja je prevencija prihvaćati svoje ljutnje čim nastanu, priznati ih sebi, osvijestiti što smatramo nepravdom i potražiti rješenja koja će biti zadovoljavajuća za obje strane. Da nam ljutnja nije potrebna, Univerzum nam je ne bi dao.
Konstruktivnih strategija za izražavanje ljutnje i borbu protiv nepravdi ima više. Nije nužno da zbog ljutnje postanemo bezobrazni, agresivni ili da povređujemo druge. No, ona je vatra. Loš je gospodar, ali odličan sluga - poziv na rješavanje onoga što nas tišti. Maskiranjem pravog stanja, nikad to nećemo postići.
Vesna Špalj, prof.