Odgojite dijete u zdravlju

Poremećaji u jelu haraju svijetom, a kandidati za plastičnu kirurgiju su sve mlađi. Evo kako ćete na pet načina svoje dijete naučiti da voli ono što mu je priroda dala.

Prije nekoliko mjeseci moja vesela osmogodišnja kćerkica Jana, vratila se snuždena kući.

“Što se dogodilo?” upitala sam je.

Slegnula je ramenima. Zagrlila sam je. I dobila odgovor. Neki dječak u školi rekao joj je da ima velike uši.

I znate što? Istina je da Jana ima velike uši. One se nasljeđuju kod nas iz generacije u generaciju. Moga su starijeg brata Erika prijatelji godinama zvali Dumbo. 

Smjestila sam Janu u krilo i rekla joj da ima velike oči, veliki osmjeh i veliko srce, i naravno, velike uši, da je ja volim takvu kakva je. Složile smo se da nije lijepo od tog dječaka da joj je to rekao i pitale se zajedno što mu je bilo, što ga muči, da se tako ponio.

Jana se smirila i oraspoložila, a i ja s njom. Nisam joj lagala, nisam izbjegla istinu, nisam se požurila da joj predložim drugačiju frizuru ili plastičnu kirurgiju. Pomogla sam svojoj lijepoj kćerci da prihvati sebe onakvu kakva je.

Najteže godine su tek pred nama – predpubertetno i pubertetno doba – a one nose i teške bitke sa slikom o sebi. Djeca su sve smetenija svojim izgledom, suočena s pritiskom školskih drugova, ogledala i medija. Sve više mlađih od 18 godina poduzima plastične operacije – oblikovanje dojki, skidanje sala sa trbuha, liposukcija… A razno razne neumjerene dijete izravna su opasnost za suvremene djevojčice. Podaci su alarmantni.  U SAD se sve češće pojavljuju poremećaji u jelu već kod djece u osmogodišnjoj školi! Sve do nedavno nisu se pojavljivali do srednje škole.

Roditelji ne mogu promijeniti svijet (barem ne preko noći), ali mogu pomoći svom djetetu da zdravije i pozitivnije gleda na svoje tijelo. Evo kako:

   Hvalite, hvalite, hvalite

Govorite svom djetetu kako je drago i lijepo. Odrasli često zaboravljaju kako je dijete gladno odobravanja i sitnih komplimenata. Stoga ne štedite na poticajnim riječima: “Tako lijepo izgledaš!” “Kako si slatka!” “Hlače ti super stoje!” “Izgledaš ozbiljno i muževno!” “Taj ti konjski rep dobro stoji!” A onda dodajte i nešto za um:”Iznenađena sam koliko si brzo složila tu slagalicu!” Ili “Pa ti ćeš biti pravi biznismen!”

I dječaci i djevojčice uživaju u komplimentima. Kad sam odrastala, imali smo bejbisitericu koja mog brata nikad nije zvala Dumbo ili Erik nego “Zgodni”. Nedavno mi je priznao da mu je to silno godilo egu i da je tako sticao samopouzdanje. Stoga hvalite, hvalite, hvalite…Ne bojte se da ćete dijete pretvoriti u tašto i nadmeno biće; pripremate ga da se dobro osjeća u svojemu tijelu.

  Potičite u njima junake i princeze

Sinčić vam se želi maskirati u Supermena? Kćerkica u princezu? Šeće po kući s vašim žarko crvenim ružem na usnicama? Neka! Pustite ih da to čine! Pretjerivanje u oponašanju spolnih stereotipova pomoći će djetetu da se bolje i sigurnije osjeća u svojem tijelu. Dječačići se osjećaju slabi  i nemoćni u svome tijelu pa onda uživaju u pretjerivanju da su veliki i nepobjedivi. Djevojčice, presvlačenjem u odraslu ženu, istražuju svoju potencijalnu ženstvenost. Kad se djeci oba spola dopusti da istražuju svoje tijelo kroz igru i glumu, djeca na neki način postaju ponosna na to da  imaju tijelo i da ih ono dobro služi.

 Ne budite dvosmisleni

Ako sinu kažete da mu naočale dobro stoje, a onda tražite da ih skine svaki put kad ga želite naslikati, što mu u stvari poručujete? Ako kćer uvjeravate kako je njezin veliki nos znak karaktera, a zatim je podsjetite da ga može jednog dana smanjiti plastičnim zahvatom, kakvu joj poruku odašiljete? Djecu nije lako prevariti.

Neka američka majka ima 12-godišnju kćerkicu kojoj su zbog medicinskih razloga u najranijem djetinjstvu trebali odstraniti pupak. “Oduvijek sam joj govorila kako je njezin trbušćić nešto specijalno, najljepše na svijetu. I da vam iskreno kažem, ona se beskrajno ponosi svojim trbuhom bez pupka!” kaže ona. “I ne namjeravam je odgovarati od kratkih bluzica i niskih hlača koje pokazuju upravo taj dio tijela!” Ako se ipak dogodi da jednog dana njezina kćer više nije sretna svojim izgledom, razgovarat će o drugim mogućnostima. Ali to sigurno neće biti ona, koja će prva pokrenuti to pitanje, uvjerava ta majka.

Neki roditelji prebrzo predlože plastičnu kirurgiju kako bi se ispravio neki tjelesni nedostatak iz potrebe da ugode trenutnom djetetovom stanju. U ženskim časopisima često se pojavljuju ovakva pisma: “Drago uredništvo! Moji roditelji i liječnik smatraju da bih trebala na plastičnu operaciju nosa i uši. Ali ja se ne želim mijenjati iz čisto kozmetičkih razloga. Što da činim?” Naravno da ta djevojka nije kriva što su joj roditelji htjeli što više ugoditi, a sada ih mora razočarati. Jer, piše ona, na operaciju bi samo kad bi teško oboljela, imala saobraćajnu ili neku drugu nesreću koja bi unakazila lice ili tijelo, a ne samo zbog ljepote. Stoga bi roditelji trebali dobro paziti da ne hvale svoje dijete zbog njegovog duha i unutarnje ljepote, a istodobno ih slati na plastični zahvat koji uopće nije potreban.

 Sklopite mir sa svojim tijelom

Obratite pažnju na svoje ponašanje pred djecom. Ako svaki put kad se pogledate u ogledalo uzdahnete zbog svojih pozamašnih bedara ili listajući modni časopis promrmljate:”Dala bih sve na svijetu kad bih tako izgledala!” vaša će djeca primjetiti da ne volite svoje tijelo. A kako se ona poistovjećuju s vama brzo će naučiti da ne vole svoja tijela. Uz to što ste im uzor vi ste i osoba na koju će vjerojatno jednog dana i  fizički sličiti  jer ste ih rodili. Budite im dobar uzor. Ne razglabajte bez kraja i konca o svojim kilogramima ili izgledu čak i kad imate doista problema s težinom ili izgledom. Kad je majka opsjednuta izgledom i kilogramima i dijete će vrlo brzo slijediti njezin primjer. A osim toga kad s teškoćom prihvaćate sebe, svi su izgledi da ćete s teškoćom prihvaćati kako vam izgleda vaše dijete. A to negativno utječe na djetetovo samopouzdanje.

Što se više brinete o tijelu i što ga manje proklinjete to će i poruka koju tako odašiljete svojem djetetu biti pozitivnija i zdravija. To se odnosi i na djecu koja brinu da su premršava, a ne samo na debeljuškaste. Usredotočite se na fitness, na tjelovježbu, a ne na vagu i ogledalo. Ako su vaše navike zdrave, djetetove će takve postati jer će vas oponašati. Stručnjaci predlažu da djecu već u ranom dobu naučite na izlete na biciklu, pješaćenje, planinarenje ili sličnu obiteljsku aktivnost.

A kad poželite poveću porciju sladoleda, ne oklijevajte. Počastite se. Ne govorite pritom:”Uh, baš sam svinja!” - nego uživajte.

 Oboružajte dijete protiv poremećaja u jelu

Usprkos tome što im dajete dobar primjer, vaše će dijete prije ili kasnije biti izloženo bombardiranju  nerealnim slikama “idealnog” tijela sa stranica žurnala ili drugih medija, utjecaju sredine u kojoj živi. I upravo kad je pritisak školskih drugova na vrhuncu, može se dogoditi da vaša djevojčica ili dječačić nakupi nekoliko kilograma koji su uvertira pubertetu. To povećanje tjelesne težine je neophodno da bi se hormonalne promjene u tijelu mogle pravilno odvijati. A dijete bi se, posebno djevojčica, moglo uspaničariti zbog svoje promjene oblika.

Morat ćete je razuvjeriti i objasniti da je normalno da se njezini oblici mijenjaju, a da su u stvari slike iz žurnala potpuno nerealistične pa čak i obične krivotvorine. U Americi već postoje organizirane grupe protiv poremećaja u jelu čiji članovi obilaze škole i objašnjavaju djeci kako se fotografije mogu izdužiti, iskriviti ili oblikovati u neki oblik pomoću zračnog kista. Objašnjavaju isto tako kako se odjeća na manekenkama mora specijalno učvrstiti pribadačama da bi davala željeni izgled. Možda ćete i vi poželjeti da o tome porazgovarate kod kuće s djetetom.

Dogodi li se da dijete naglo gubi na težini, da izbjegava obroke ili ima čudne prehrambene navike, upitajte se za razlog. Ako sumnjate da je vaše dijete spremno da se na smrt izgladni ili ako proždire ogromne količine hrane, a onda ih povraća u WC, smjesta potražite stručnu pomoć.

Upomoć! Dijete mi je debelo

Djeca su svih oblika i veličina, a normalno je da se udebljaju prije početka puberteta. Debeljuškasto je međutim različita pojava od pretjerane debljine. Smatra se da su američka djeca, na primjer, predebela jer se fizički nedovoljno kreću, a hrane sve nezdravije.

Doba puberteta je vrijeme u kojem još možete nadzirati i utjecati na prehrambene navike svojega mališana. Ne dopustite mu da uništi tijelo samo zato što se vi ne želite zamjerati. Kasnije će vam biti zahvalno za zdravu intervenciju. Djelujte odmah! Ne izdvajajte dijete od ostatka obitelji nego recite da ste odlučili da će se cijela obitelj odsad zdravije hraniti. Ne kupujte slatke napitke i junk food, ostavite ih na polici u dućanu!

Djeci je potrebno više tjelovježbe i čistog zraka. Igrajte se s njima na igralištu, trčite, skačite, bacajte loptu…I za vas će to biti pozitivno iskustvo. Cilj je da tjelovježba bude užitak, a ne muka.

Usprkos naporima može ipak doći taj dan kad ćete djetetu morati nešto reći o pretjeranoj težini. Neka majka priča: “Naša je kćerka oduvijek imala dobar apetit, ali jednog ljeta počela je pretjerivati s jelom. Muž i ja smo se pitali trebamo li joj  nešto reći ili šutjeti.

Zaključili smo da smo dužni progovoriti – ne kritizirati. Razgovarati pažljivo i s ljubavlju. Nije trebalo dugo, tek nekoliko dana blagih podsjećanja, pa da ona sama od sebe prestane posizati za još jednim komadom kolača prije nego osvjesti je li doista gladna ili ne. Danas je njezina težina u skladu s njezinim godinama i više ne govorimo o kalorijama. Još uvijek voli jesti, ali ne i prejedati se!”

Dio majčinih uputa odnosio se i na to da nauči kćer kako raspoznati svoje želje i potrebe. Nastojala  je da ne kontrolira što djevojka jede i da joj ne bulji prijekorno u tanjur. Djecu je lako povrijediti ako ih roditelji neprestano kontroliraju i pitaju za svaki zalogaj:”Zar baš trebaš to sve pojesti?” Bolja je taktika da imate zajedničke obroke u određeno vrijeme, da djetetu pripremite zdravu užinu, a ne onu iz automata ili junk food  restorana, da dijete dobije samo jedan komad kolača ili samo jedan desert.

Neka djeca mogu zdravo jesti, vježbati pa ipak se usprkos tome i debljati. U tom slučaju najbolje je da dijete ne prekoravate nego da ga prihvatite da bude takvo kakvo jeste. Bolje je biti debeljuškast i sretan nego debeljuškast i nesretan.