KAKAV JE  VAŠ BRAČNI STIL?

Svaki par ima svoj stil. A najnovija istraživanja pokazuju da o tome ovisi i ishod braka - hoćete li se rastati ili ostati zauvijek zajedno.

Prije nekoliko godina, tek što smo se bili zaručili, moj muž i ja proveli smo vikend zajedno s još dva mlada para koja smo bili nedavno prije toga upoznali. Nismo mogli odoljeti, a da tijekom ta tri dana ne promatramo dinamiku svakog para. Jedan se par neprestano svađao oko nevažnih sitnica kao što je, na primjer, koji će deterdžent kupiti, dok drugi par niste mogli ni žiletom rastaviti jedno od drugoga. Na putu kući, muž i ja (a bili smo još u ranoj fazi ljubavi) zaključili smo kako će se svadljivi par brzo rastati, a nerazdruživi ljubavnici ostati zauvijek zajedno. Dogodilo se upravo obrnuto.

Sve do nedavno, većina bračnih savjetnika složila bi se s našom prognozom u uvjerenju da je moguće predvidjeti hoće li brak biti uspješan  iz takvih pokazatelja kao što je to učestalost bračnih svađa, koliko vremena partneri provode zajedno, koliko su zaljubljeni i koliko je ravnopravnosti u toj vezi.

Ali nova istraživanja koja su proveli ugledni američki psiholozi i sociolozi otkrivaju da je dobar dio tih “ključeva” lažan. Proučavanja tisuća parova dokazuju da oni brakovi koji su naizgled unaprijed bili osuđeni na propast, uspijevaju,  a oni koji su izgledali sretni, da su na putu propasti. Uspjeh ili neuspjeh braka izgleda da ovisi o tome kakav stil bračni partneri usvoje. Ovisi o tome koliko je njihova međusobna komunikacija jedinstvena i kompleksna. Stil se rađa iz međusobne razmjene dvoje ljudi, drugim riječima, ne stvara se svjesno niti ga ijedan od partnera kontrolira.

Pa iako se stil s vremenom ustali, nikad nije sasvim statičan. Rođenje djeteta, na primjer, može na neko vrijeme unijeti trvenja u inače skladnu vezu, a neka kriza može par koji se međusobno udaljio, odjednom zbližiti. “Brak može prolaziti kroz više različitih faza odnosa dok na kraju ne usvoji svoj stil, govori psiholog John Gottman, autor knjige Zašto brakovi uspijevaju ili propadaju. Zanimljivo je da vrijeme i okolnosti nemaju previše utjecaja na osnovni način kako brak funkcionira. “

Uspjeh braka ovisi o tome kako se partneri međusobno odnose. Psiholozi su otkrili da sretni parovi, čak i kad se svađaju ili prolaze bračne krize,  pet puta više pozitivno govore o partneru nego negativno. Dakle, važno je već i to da pozitivno mislite o mužu. Kod nesretnih parova, partneri češće negativno govore jedno o drugome.

Sada ćemo vas upoznati s pet bračnih stilova, koji prema najnovijim proučavanjima, obuhvaćaju gotovo sve vrste bračnih parova.

Stil 1. Strastveno

Parovi koji se često svađaju često imaju izglede za dugi brak iako takav brak nije idealan. “Brak koji se  nekad opisivao kao disfunkcionalan nazivam eksplozivnim,” kaže Dr. Gottman.  “Partneri se smjesta porječkaju i ne prezaju da se uhvate u koštac.” U takvom braku ni jedan se od partnera ne povlači u pasivu; oba se bore uvjerljivo i glasno. Možda su bjesomučniji od drugih parova, ali - a to je ono što ih spašava - strast koju unose u prepirke prisutna je i na drugim područjima. U takvim  brakovima zna biti vrlo zabavno pa partneri ostaju zajedno.

Nakon tri godine braka, Molly, 30, ravnateljica dječjeg vrtića u Lansingu, SAD,  i David, 28, koji još uvijek studira, smatraju da su vrlo sretni i zadovoljni - posebno od nedavno otkad očekuju prvo dijete. A ipak, njihove su svađe legendarne. “Jednom smo oboje bacali jedno na drugo stolice preko cijele sobe,” priča Molly. “A drugi se puta David toliko razljutio da je odalamio šakom o vrata hladnjaka.” Obično se svađaju oko novca ili seksa; David misli da Molly previše troši; ona misli da je Davidu samo seks u glavi. Bez obzira oko čega se svađaju, te dvije teme se prije ili kasnije nametnu kao središnjica.

U takvim razdobljima svađa, njihovi prijatelji i obitelji smatraju da se brak neće održati. “Ali, sačuvala nas je naša međusobna ljubav,” kaže Molly, “ smisao za humor i odluka da u krevet nikad ne idemo ljuti jedno na drugo. Polako učimo da se razumnije svađamo.”

Stručnjaci kažu da nije važno koliko se često svađate, oko čega se svađate i koliko intenzivno, nego je važno kako se svađate. “Možete se konstruktivno svađati i jednostavno opisati svoje stanovište,” govori psiholog Connell Cowan, ko-autor knjige Mudre žene/glupi odabiri. “Ili, svađati se tako da vrijeđate jedno drugo i uništavate duh braka.”

Najvažniji je ishod svađe; ako su oba partnera zadovoljna ishodom, vjerojatno će brak preživjeti. I sve dok pet puta više vremena provedete sretno zajedno nego u svađama, veza će biti stabilna. Ali kad svađe nadvladaju sretna vremena i kad ste rijetko zadovoljni ishodom svađa, brak je osuđen na propast.

Stil 2. Nezavisno

Sretan i dug brak ovisi o tome koliko vremena provodite zajedno, zar ne? Ne, pokazuju najnovija istraživanja. Neki ljudi vole da su stalno zajedno, a drugi trebaju više vremena za sebe. I jedno i drugo je u redu i ne škodi braku. Parovi koji vole provoditi odvojeno vrijeme znaju biti izuzetno nezavisni ali prepuni ljubavi, ili, s druge strane, tu nema puno ljubavi.

Caroline, 31, fotografkinja i Tim, 32, nakladnik iz New Yorka, primjer su srednje linije nezavisnog braka. “Zadržali smo odvojena prijateljstva pa čak ponekad i putujemo odvojeno,” govori Caroline. “Različite smo osobe s različitim društvenim potrebama, ali smo si jako bliski.”

Zatim su tu brakovi koji su više ugovor u kojima podizanje djece, finacije ili vjerska uvjerenja, a ne osjećaji, drže bračni par zajedno. Takav brak psiholozi zovu  “dvotračni” jer par puno toga radi zajedno  - priređuju zabave, podižu djecu, dijele kućanske poslove - ali bez ikakve stvarne bliskosti. Veliko iznenađenje: takvi su brakovi izuzetno postojani.

Naravno, postojanost  ne znači uvijek i sreću. A kad su supružnici  toliko međusobno udaljeni tad se lako pređe iz  nezavisnosti u kategoriju visokog rizika. “Prednosti ovakvog uređenja braka su ti da nema puno sukoba; a rizik je da nema puno bliskosti,” objašnjava Dr. Gottman. Da bi se izbjegla potpuna ravnodušnost, supružnicima je potreban zajednički temelj za komunikaciju i brigu.

Caroline i Tim dobro balansiraju u tome jer nekako jednako trebaju pažnje i vremena koje provode zajedno. Kad bi jedan trebao više pažnje ili vremena, tada bi veza došla u krizu. Usprkos međusobne nezavisnosti oni su ipak uvijek na raspolaganju kad onaj drugi treba emocionalnu podršku. Ima li Tim krizu na poslu, on zove Caroline; kad se njoj nešto neprijatno dogodi, ona to prvo podijeli s njime.

Stil 3. Uvijek zaljubljeni

Svi su mislili da su Cindy, 33, i Chuck, 45, idealni par. Toliko su uvijek bili zaljubljeni da je njihov razvod bio poput groma iz vedrog neba. Iako veza u kojoj se neprestano iskazuju osjećaji i u kojoj ni jedan supružnik  “ne bi mogao živjeti bez onoga drugoga”, izgleda idealno, često se iza izljeva ljubavi krije očajni strah. Dvoje je uvijek zajedno i zato što očajnički žele uvjeriti onog drugoga da je njegova ljubav ogromna, a u duši sumnjaju je li to zaista tako. Cindy to dobro opisuje: “Djelomično je bilo zaista iskreno, a djelomično samo međusobno razuvjeravanje kako je u našem braku sve u redu.”

Svatko se želi osjećati blisko s partnerom, ali, stručnjaci upozoravaju, takva se želja mora smiriti i obuzdati jer je inače brak u opasnosti. Većina veza počinje s velikom zaljubljenošću i željom da se bude u potpunom jedinstvu, ali se postupno osjećaji hlade i svaki od supružnika dobiva svoj dio nezavisnosti. Ali oni parovi koji se nikad ne maknu iz te prve zaljubljene faze toliko postaju emocionalno ovisni jedno o drugome da svaki korak prema nezavisnosti osjećaju kao prijetnju vezi. Strahujući pred sukobom, u stanju su sve učiniti samo da to izbjegnu. “Nikad se nismo svađali, a i to se pokazalo kao problem,” objašnjava Cindy, učiteljica iz Teksasa. “Chuckova predodžba braka bila je takva da zauvijek moramo biti sretni, a ja sam mu udovoljavala u tome i podržavala takvu situaciju. Nismo se mogli svađati jer bi to značilo da se ne slažemo i da je svatko osobnost za sebe.”

Ispod takvog nametnutog prividnog sklada često vrije bijes i ogorčenje, pogotovo kad jedan od partnera čezne za rastom. “Na kraju sam shvatila da ne mogu biti ja u takvom braku - da samo igram ulogu,” govori Cindy. Počela se više baviti sobom, svojim prijateljima i poslom. Ali što je više slijedila nove ciljeve to se Chuck više opirao njezinoj nezavisnosti tako da se sve više povlačio u sebe. “Bilo je to sve ili ništa,” objašnjava Cindy. “U početku je bilo sve, a sad je ništa.”

Stil 4. Poznato

Pauline i Matthew, oboje odvjetnici u Chicagu, oboje preko 40 godina, imaju dvoje djece i dobar, skladan brak, usprkos tome što Pauline vodi igru. Ona planira, odabire većinu zajedničkih prijatelja i često mužu upada u riječ kako bi ga ispravila. Zapitate li Matthewa zašto tako često popušta svojoj ženi, rekao bi vam kako je Pauline izuzetno inteligentna i nadarena da sve organizira, a njega te stvari ionako posebno ne zanimaju.

Većina terapeuta se slaže da se u ovom tipu braka ponavljaju navike iz djetinjstva ili zadovoljava neka potreba. Značajno je zamijetiti, naime, da je Matthewa majka umrla kad je još bio dojenče i treba mu majčinska figura. Dr. Cowan poznaje muškarca, najmlađeg u obitelji žena, koji se oženio ženom koja je, kao najstarija sestra, bila “gazda” svojoj mlađoj braći. “Takve veze odlično funkcioniraju zato što su supružnicima uloge toliko poznate,” objašnjava on. “Kad bi se isti muškarac oženio s ženom koja bi u njemu tražila vođu, ne bi se osjećao dobro u svojoj koži.”

Prijatelji Pauline i Matthewa ne razumiju kako su njih dvoje tako sretni zajedno i kako on može podnijeti da je toliko u njezinoj sjeni. Ali, upozoravaju stručnjaci, sve dok u vezi ima međusobnog uvažavanja, pasivni partner ne osjeća se zakinuto. Umjesto da osjeća da ga partner kontrolira, on ili ona može osjećati da se partner brine za nju/njega i da umjesto njega donosi sve odluke koje bi njemu ionako teško pale. A dominantni partner obično voli kontrolirati. “Moć uvijek uključuje asimetriju, a to ne mora biti loše.” - ističe Dr. Gottman. “Jedino je važno kako se osoba u takvoj vezi osjeća.”

Taj tip braka može se činiti nezdrav ili neravnopravan, ali može biti i prilično sretan ako se oba partnera slože poštovati neizrečena pravila i ako osjećaju da dobivaju ono što im je potrebno. Brak se može ugroziti onog časa kad jedan od partnera osjeti potrebu da se mijenja i da napusti svoju ulogu, ili ako u sebi krije ogorčenost zbog takvog stanja u braku, što automatski znači prijetnju bračnoj ravnoteži.

Stil 5. Skladno

Već sedam godina koliko su u braku, Maura, 34, izdavač, i David, 33, inženjer, iz New Yorka, žive skladno. U braku vlada  ljubav i međusobno uvažavanje. Ne samo da su pogodili ravnotežu između ovisnosti i nezavisnosti, nego su isto tako u stanju konstruktivno se svađati i zajednički dijeliti obiteljske obaveze. “Ja sam preuzela financije, a David održava kuću, “ kaže Maura. “Zajedno kuhamo, čistimo, kupujemo i odgajamo djecu.”

Njihov brak je model kojem bi, prema stručnom mišljenju, svi trebali težiti.A zašto ne? To je stil koji je istinski postojan onoliko koliko i izgleda. Tako se barem do nedavno smatralo. Ali, prema Dr. Olsonu, manje od 20 posto današnjih brakova spada u tu kategoriju. Zajednički nazivnici su im: supružnici su zadovoljni većinom stvari u svojoj vezi; ugodno se osjećaju zajedno i ne smetaju ih navike ni osobine onog drugoga; uglavnom su stariji i duže u braku nego supružnici u drugim kategorijama. Kad dođe do razmirica - a to je obično oko novca ili odgoja djece - razrješuju ih bez mnogo muke i buke.

A to je ono odlučujuće. Dr. Gottmanovo istraživanje pokazalo je da je izuzetno važno da supružnici umiju jedno drugo čuti i razumjeti. Uvažavaju mišljenje onog drugog čak i kad se s takvim mišljenjem ne slažu. A kad se upuštaju u svađu onda je to opreznije i razumnije nego kod onog prvog strastvenog para.

U stvari, taj stil se ne može naučiti jer ovisi o tome što oba partnera donose u brak. Kad biste na silu htjeli nametnuti takav sklad mogli biste završiti kao supružnici koji vise jedan na drugome, pa bi se brak stao raspadati. I konačno, zaključak; bračni stil se ne može lažirati.

Što najviše šteti braku?

Bez obzira na vaš stil, stručnjaci kažu da jedan čimbenik naročito može ugroziti svaki brak: popustljivost. Kad prestanete na brak gledati kao na živo biće kojem treba briga i pažnja, stat će se raspadati. A očekivati da će se teškoće riješiti same od sebe nije realistično.

“Većinu veza više uništavamo iznutra nego što ih podržavamo,” zaključuje David Olson, predavač sa sveučilišta Minnesota. “Trebate raditi na braku i stavljati ga na prvo mjesto prioriteta, ulagati u njega vrijeme i energiju baš kao što radite sa svojim  poslom.”