Da li si slijep?

 

Rađa li se i zalazi sunce, a da ti to ne vidiš?

Ne. Ti vidiš.... a stotine milijuna receptora koje sam ti ugradio u oči omogućavaju ti da uživaš u čarobnoj ljepoti lista, snježne pahuljice, jezerca, orla, djeteta, oblaka, zvjezda, ruže, duge... i pogleda punih ljubavi. Upiši jedan blagoslov.

   

Da li si gluh? Može li beba da se smije ili plače, a da je ti ne čuješ?

Ne. Ti čuješ... i dvadeset i četiri tisuće vlakana koje sam ugradio u svako tvoje uho čuju vjetar u granju, plimu koja kvasi stjenje, veličanstvenost opere, pjesmu crvendaća, dječju igru... i riječi "volim te". Upiši još jedan blagoslov.

   

Da li si nijem.

 

Da li je pljuvačka jedino što izlazi iz tvojih usta kada pokrećeš usne?

 

Ne. Ti govoriš... kao nijedno od ostalih mojih stvorenja, a tvoje riječi mogu smiriti ljutite, oraspoložiti utučene, podstaći one koji pokleknu, razvedriti nesretne, ugrijati dušu usamljenih, pohvaliti one koji zaslužuju, ohrabriti poražene, podučiti one koji ne znaju... i reči "volim te". Upiši još jedan blagoslov.

  

Da li si nepokretan?

 

Da li tvoje bespomoæno tijelo zauzima prostor?

Ne. Ti se krećeš. Ti nisi drvo, osuđeno na mali komad zemlje, dok vjetrovi i svijet rade s tobom što hoće. Možeš da se protegneš, trčiš, igraš i radiš, jer dao sam ti pet stotina mišića, dvije stotine kostiju i petnaest kilometara živčanih vlakana i sve to sinhronizirao da se pokoravaju tvojim naredbama. Upiši još jedan blagoslov.

   

Da li si nevoljen i nedostojan ljubavi?

 

Da li te usamljenost guši i danju i noću?

Ne. Ne više. Jer sada znaš da je ljubav tajna, da je moraš bez razmišljanja pružiti da bi je dobio. Ljubav radi ispunjenja zadovoljstva ili ponosa nije ljubav. Ljubav je poklon koji ne traži uzvraćanje. Sada znaš da je nesebična ljubav  sama sebi nagrada. Čak i neuzvraćena ljubav nije gubitak, jer ona će ti se sama vratiti, i omekšati i pročistiti tvoje srce. Upiši još jedan blagoslov. Upiši ga dva puta.

    

Da li ti je srce bolesno?

 

Da li popušta, da li mu je  naporno da te održi na životu?

Ne tvoje je srce snažno. Dotakni grudi i osjeti njegov ritam, pulsiranje, sat za satom, danju i noću, trideset i šest milijuna otkucaja svake godine. Godinu za godinom, bilo da si budan ili spavaš ono pumpa krv kroz više od devedesettisuća kilometara vena, arterija, cjevčica... više od dva milijuna litara svake godine. Čovjek nikada nije izumio takav stroj. Upiši još jedan blagoslov.

    

Da li ti je koža bolesna?

 

Okreću li ljudi glavu od tebe, užasnuti tvojim izgledom?

Ne. Tvoja je koža čista, ona je čudo. Sve što joj je potrebno jesu sapun i ulje, pranje i briga. S vremenom će i najjači čelik izgubiti sjaj i zahrđati, ali tvoja koža neće. Upotreba će pohabati svaki metal ali ne i taj omotač u koji sam te smjestio. Koža se stalno obnavlja. Nove  stanice zamjenjuju stare. Upiši još jedan blagoslov.

    

Da li su ti pluća zagušena?

 

Boriš li se za svaki dah?

Ne. Ona te održavaju i u najgadnijem okruženju, koje si sam stvorio i neprekidno rade da bi provukla kisik  koji daje život, kroz šest milijardi džepova u tkivu, oslobađajući istovremeno tvoje tijelo od otpadnih plinova. Upiši još jedan blagoslov.

    

Da li ti je krv zatrovana?

 

Da li je pomješana sa vodom i gnojem?

Ne. U tvojoj krvi ima oko dvadeset i dva trilijuna krvnih ćelija, u svakoj od njih su milijuni molekula, a u svakoj molekuli nalazi se atom, koji se okreće više od deset milijuna puta u sekundi. Svake sekunde dva milijuna tvojih krvnih stanica umire, da bi ih zamjenilo dva milijuna novih, u uskrsavanju koje traje neprekidno od tvog prvog rođenja. Tako je uvijek bilo u tvojoj unutrašnjosti a sada će biti i spolja. Upiši još jedan blagoslov.

    

Da li si malouman?

 

Nisi u stanju da misliš?

Ne. Tvoj je mozak najsloženija struktura u univerzumu. Ja to znam. Njegovih kilogram i tristo grama prosječne mase sadrži oko trinaest milijardi živčanih stanica, a to je dva i po puta više nego što ima ljudi na Zemlji. Da bih ti pomogao da upamtiš svako opažanje, zvuk, ukus, miris i dešavanje od dana tvog rođenja, ugradio sam u tvoje stanice tisuće milijardi proteinskih molekula. Svi događaji su tu, čekaju samo da ih se sjetiš. A da bih pomogao mozgu da kontrolira tvoje tijelo, raspršio sam po njemu milijune receptora za bol, dodir i temperaturu. Zlatne rezerve nijedne nacije nisu tako dobro čuvane kao ti.

  

Ti si moje najbolje djelo.

 

U tebi ima dovoljno atomske energije da razori bilo koji od velikih gradova na svijetu... i da ga ponovo sagradi.

Da li si siromašan? Nemaš ni srebra ni zlata?

Ne. Ti si bogat. Upravo smo nabrojali sva blaga koja imaš. Prouči taj spisak. Nabroj ih ponovo. Neka znaš što imaš!

Zašto si izdao samog sebe? Zašto si govorio da su blagodati čovječanstva tebi oduzete?  Zašto si obmanjivao samog sebe govoreći kako si nemoćan da promjeniš život? Zar nemaš obdarenosti, čula, sposobnosti, zadovoljstava, instinkta, osjećaja i ponosa? Zar si bez nade? Zašto se povijaš i kriješ u sjenci, kao poraženi div, čekajući suosjećanje koje će te odnijeti u željeno ništavilo i vlagu pakla?

  

Toliko mnogo imaš. Preplavljen si blagoslovima.... i tako se nepažljivo odnosiš prema njima, kao dijete iskvareno luksuzom, a davao sam ti ih tako velikodušno i redovno.

  

Odgovori mi.

  

Odgovori samom sebi.