To znači da ste svjesni da dijete u vama silno želi ljubav drugih, ali istovremeno odrasli dio vas zna da je to osjećaj malog djeteta i da kao odrasla osoba možete preživjeti bol što vas određena osoba ne prihvaća. Proživljavate taj bol, i samim tim dolazite do uvida zbog čega ste privukli baš to određeno iskustvo, učite i time prekidate lanac sličnih događanja. Naučili ste, i razriješili ste iskustvo, pa nema potrebe za ponavljanjem učenja.
Najvažnije je u ovom trenutku da budete pažljivi i da budete svjesni svih osjećaja koje drugi ljudi i situacije bude u vama. Kako budete na taj način upoznavali sebe i rješavali se negativne prtljage prošlosti, polako će se pokazati da je najbolniji element u tim osjećajima neispunjenje vaših potreba iz djetinjstva. Negiranje stvarnih potreba stvara lažne potrebe.

Što su stvarne, a što lažne potrebe? Mogli bismo reći, da ono što je stvarna potreba u jednom periodu našeg života, može biti lažna ako se javlja u drugom periodu života. Ono što je stvarna potreba za dijete, uopće nije stvarna potreba za odraslu osobu. Međutim, ako u odrastanju negiramo bol od neispunjenja potreba, a to svi manje ili više radimo, mi odrastanjem jačamo te potrebe i onda očekujemo da ih drugi ljudi ispune. Tako to postaju lažne potrebe. Uzmimo primjerice dijete koje jedino treba dobiti skrb, njegu, pozitivne osjećaje, pažnju i poštovanje njegove ličnosti. Ako se te potrebe ne ispunjavaju, dijete mora patiti. Ako se ta patnja osvijesti i proživi, osoba će emocionalno rasti. Ono što stvara novu povredu, bol, je krivo uvjerenje da samo ispunjenje tih potreba u odraslom dobu odstranjuje bol. Dakle, uvjerenje da ako dobijemo u odraslom dobu ono što nam je nedostajalo u djetinjstvu, jedino tako možemo biti sretni. No, čak kad bi osoba i mogla naći zamjenske roditelje u odraslom dobu koji bi joj sada dali svu ljubav koja joj je nedostajala u djetinjstvu, osoba ne bi mogla zadovoljiti svoje potrebe i postati ispunjena, jer to davanje dolazi izvan nje i nije povezano s njenom sposobnošću davanja, tj. voljenja.

Ispunjenje za kojim svi tako čeznemo može doći samo kroz nas same, a uvjetovano je našom sposobnošću za bezuvjetnu ljubav. A ona počinje samoodgovornošću. Tako dugo dok optužujemo naše roditelje ili druge ljude da su odgovorni za naš život, mi gubimo sposobnost za ostvarivanje sreće u našem životu. Kad otkrijemo da našu patnju stvaraju naši pogrešni stavovi, moći ćemo se početi osjećati sigurnima, jer sigurnost više nećemo tražiti u odobravanju drugih. Tjeskoba će nestati u mjeri u kojoj ćemo tražiti uzrok naše patnje u nama. Ta patnja je negiranje nezadovoljenih potreba iz djetinjstva koje stvara ovisnost o drugima. To opet stvara negativne obrasce razmišljanja i osjećaja.
Jednom kada preuzmemo odgovornost za sve što nam se događa, kad budemo u svemu vidjeli priliku da upoznajemo sami sebe, prestat ćemo očekivati da nas netko ispuni. Bit ćemo manje ovisni o tome da nas netko hvali i voli i moći ćemo sami sebe poštovati, jer se nećemo osjećati kao zahtjevna, ogorčena djeca. To opet povećava sposobnost za pozitivne osjećaje, potrebu da se oni podijele s drugim ljudima. Sposobnost za ljubav postaje stvarna alternativa za pohlepno zahtijevanje da se prima i dobiva.

Što duže bol neispunjenih potreba ostane neispunjen, to će jače lažne potrebe ispuniti ličnost koja će to onda još više zahtijevati od drugih da ih ispune. Kada se ti zahtjevi ne ispune, ogorčenost, a često i gnjev, učinit će da ta osoba osjeća gubitak i beznadnost. U tom stanju koje se povećava nije teško to opravdati i okriviti druge jer ne ispunjavaju naše potrebe. Uvijek se može naći stvarne, preuveličane ili izmišljene razloge da bi se okrivilo druge. Da bismo to izbjegli moramo razviti krajnju iskrenost prema samima sebi kao najvažniju značajku ličnosti. Samo tada ćemo moći vidjeti naše iracionalne zahtjeve kojima okrivljujemo druge jer nam ne daju ono što mislimo da bi morali.
Stvarne potrebe nikad ne zahtijevaju od drugih da vam ispune želje i da brinu za vas kao da ste dijete. Stvarna potreba za ljubavlju, zajedništvom i dijeljenjem jedino će se početi ispunjavati kad postanemo spremni voljeti i davati, što ne smijemo pobrkati sa neurotičnom potrebom da nas vole svi i kupoprodajnim davanjem. Ali, problem je da mi često ne vidimo razliku između lažnih i stvarnih potreba. Primjerice, u ljubavnom odnosu doživimo jaku bol, jer nam se čini danas je partner povrijedio.

 Dijete u nama to doživljava kao uništenje. Ljuti smo, okrivljujemo, kažnjavamo i činimo iz sebe žrtvu, i još uvijek pokušavamo ispuniti djetinju potrebu za zamjenskim roditeljem. Ako nismo svjesni da je to dijete u nama, mi ćemo napasti partnera kao da nam je život u pitanju. Na dijelu su naše lažne potrebe, tj. potreba da uvijek i od svakog budemo voljeni. Zrela reakcija bi bila razlikovati dijete u nama od odrasle osobe. Odrasli dio ličnosti svjestan je da je dijete u njemu na dijelu i proživjet će bol znajući da je to također bol iz djetinjstva i neće napasti partnera. Partneru će reći što osjeća bez okrivljavanja i tada će zajedno s partnerom potražiti odgovore što se doista dogodilo, da li je istinito osjetila, a to će onda razriješiti problem i doprinijeti rastu oba partnera. Odrasla osoba nije ovisna o drugoj osobi jer zna da uvijek ima izbor.

Opravdane potrebe mogu biti ispunjene samo do onog stupnja do kojeg smo proživjeli bolne osjećaje iz djetinjstva. To znači da smo otkrili i odrekli se lažnih potreba koje su nastale negiranjem bola iz djetinjstva. Dopustite si vraćanje u stanje djeteta, dopustite tom iracionalnom djetetu da se izrazi - budite i osjećajte kao to dijete u vama na konstruktivni način - napravite od života terapiju. To u početku nije lako napraviti. To dijete u nama treba prvo otkriti jer je skriveno, izracionalizirano ili isprojicirano na druge.

Glas tog djeteta u vama govori: "Ja moram uvijek dobiti ljubav i divljenje od drugih. Ako to ne dobijem, onda je to katastrofa." Bez obzira koliko ste zreli u mnogim područjima vašeg života, potražite ove skrivene reakcije kad god se osjećate tjeskobno i neugodno zbog nečega što vam se dogodilo. Dakle, provjerite svoje reakcije na neispunjenje, kritiku ili na frustraciju, tj. da li to doživljavate neprimjereno jako. Tada ćete moći prepoznati nestvarne potrebe i osvetu kojom ih samo pojačavamo. Nestvarne potrebe su zahtjevi koje postavljamo drugima da bi se osjećali ispunjeno.