Te dvije riječi imaju isti korijen:biti zdrav znači biti potpun,izliječiti-iscijeliti.I tako se hvatamo za svaku zdravstvenu pomodnost,svaku vitaminsku dijetu i režim vježbe,pa ih nastojimo ugurati u svoje pretrpane živote.Pa ipak,ustoličena suvremena medicina umnogome je njutonijanska.Ona na tijelo gleda kao na mehanizam,dobro podmazan genetski stroj;na bolest kao na nešto što treba iskorijeniti ili "izliječiti";na starenje i na smrt kao na "pogrešku" ili "neprijatelja" sustava.

  Neki liječnici i medicinari ipak su počeli drugačije gledati na bolest.Smatraju je vapajem tijela i osobe za pažnjom koju treba obratiti nečemu u našem životu što će,ostane li zanemareno,izazvati nepopravljivu štetu ili trajne fizičke,emocionalne i/ili duhovne patnje,čak i smrt.Problem može biti izazvan našim stavovima ili načinom života,a ne poremećajem kemije u organizmu.Prema riječimaliječnika,pacijenata,znanstvenika i političara koji su lipnja 1999.prisustvovali medjunarodnom skupu u Britaniji posvećenom takvom gledanju na bolest,velik dio naših patnji,pa čak i kroničnih oboljenja,poslijedicaje "bolesti smisla".Rak,bolesti srca,Alzhajmerova bolest i druge demencije kojima mogu predhoditi depresija,umor,alkoholizam ili droga očituju krizu izazvanu besmislom što se uvukla u same ćelije našeg tijela.A onda se na koncu i smrt doživljavas boli i strahom jer nama nedostaje smisleni kontekst u koji bismo smjestili prirodni završetak ovog života,mi nismo naučili umrijeti blaženo,spokojno,lako.

  Delegati na toj konferenciji tvrdili su da bolesti smisla uzimaju maha već i zato što medicinskei znanstvene ustanove zanemaruju složenije uzroke mnogih obojenja.One se oslanjaju na "medikalizaciju bolesti-traže"pravi" gen ,smišljaju "pravi" lijek da bi blokirali ili istrijebili smetnju,zanemarujući činjenicu da mnoge patologije nisu prvenstveno fizičke,već prije duhovne ili psihofizičke naravi

U svojoj pjesmi "Iscijeljenje" D.H.Lawrwnce piše:

  Ja nisam stroj,zbir različitih dijelova.

  I nisam bolestan zato što je

    mehanizam zatajio.

  Bolestan sam od rana na duši,u dubljem ja

    svojih emocija.

  a ranama na duši treba dugo,dugo vremena,samo

    vrijeme može pomoći

  i strpljenje,i izvjesno mučko pokajanje

  dugo,teško pokajanje,poimanje životne pogreške,

    i oslobodjenje samoga sebe

odbeskrajnog ponavljanja iste pogreške

  koju je svekoliko čovječanstvo odlučilo posvetiti.

  nastavak slijedi