Za ljude nižeg duhovnog razvoja je već velika stvar da ne čine loša djela, no za nekoga tko je dobio više, od njega će više i tražiti.

No, zapitajmo se kako promijeniti naše najdublje osjećaje. Kako početi. Kao prvo, ne možemo promijeniti ništa tako dugo dok ne znamo što je stvarno u nama. Jer, ljudska je osobina da sami sebe varamo. I to je najveća poteškoća. Ovdje ne govorimo o podsvjesnom umu za koji znamo da postoji. Između podsvjesnog uma i svjesnog uma još je jedan sloj kojeg nismo svjesni - jer ga ne želimo biti svjesni. Bježimo od njega, iako su nam svi simptomi upravo pred nosom. To je strategija ranjenog djeteta u nama koje misli da ako nešto ne vidi, tada to niti ne postoji. To ne mora biti svjesna misao, ali osjećaj je takav i on se ne prepoznaje (savršenstvo - intelektualna/umna spoznaja i emocionalna/osjećajna reakcija)

Govorili smo o masci, negativnosti u nama i istinskoj ličnosti. Ovo o čemu sada govorimo dio je maske koji možemo nazvati vanjskom osobnosti koja nije uvijek u skladu s unutrašnjom stvarnosti. Svi mi znamo da je pogrešno osjećati i misliti na određeni način. No, ako takvi osjećaji i misli postoje u našem negativnom dijelu osobnosti, a mi ih negiramo jer mislimo da smo ih razriješili, to postaje naša najveća pogreška koja stvara u konačnici mnogo više poteškoća, više problema, mnogo više unutarnjih i vanjskih konflikata nego bilo što poznato u našem svjesnom umu.

Ako ne živimo u skladu s Božjim zakonima, ili to možemo nazvati duhovnim zakonima, načelima, tada ne možemo imati mir u duši. Ako sebe ne spoznamo u svojoj cjelokupnoj istini, onakvima kakvi smo upravo sada, ne možemo se mijenjati i rasti. Kako ćemo mijenjati nešto što nije dobro u nama, ako to ne vidimo? Tada ne živimo u istini i to je kršenje načela. A to svi manje ili više radimo i zato treba taj proces osvijestiti.

Svi mi, naime znamo neke naše pogreške, ali nismo svjesni svojih pravih motiva koji su odgovorni za te pogreške, pa ih onda i ne možemo promijeniti. Dijelovi naše ličnosti, negativnost i Istinsko ja se neprestano miješaju. Samospoznaja znači prepoznati iz kojeg dijela ličnosti dolaze trendovi, razumjeti koji dio čini dobra djela, a gdje sami sebe varamo i slabimo naš karakter. Istinska osobnost kaže: "Želim činiti iz ljubavi, budi volja Tvoja", ali negativnost u nama misli da se to može postići tako tu negativnost negiramo. Također, negativni dio u nama želi sve postići tako da to bude ugodno i bez truda. Istinska ličnost u nama želi voljeti sve ljude, a negativnost želi divljenje pod svaku cijenu, uspoređivanje i takmičenje. Najvažnije je da ne sudite sebi kad počnete prepoznavati ovakve trendove u sebi, jer samo tako se možete početi mijenjati.

Zašto negativnost u nama ne želi vidjeti samu sebe? Već smo rekli da je vrlo neugodno vidjeti sebe kao nesavršeno biće, jer dijete u nama to doživljava kao da mu je život u pitanju. Osim toga, taj dio nas je lijen, nikada ne želi raditi. A to znači marljivo i teško raditi da bismo sebe osposobljavali da vidimo taj neugodni dio u nama. Dakle prvi je korak u samospoznaji napraviti svjesno obećanje samima sebi da ćemo spoznati negativnost u sebi. To je najveća odluka koju možemo napraviti! I najveća bitka u koju smo ušli. Ali ne pokušavajmo tražiti savršenstvo odmah. Kao što smo rekli , to je proces, to je put. Trebat će nam puno vremena i truda da bismo pronašli sve negativne crte u nama. To istraživanje je prva i najvažnija polovica Puta. Savršenstvo možemo postići samo tako da prvo prođemo kroz nesavršenost, a ne zaobilazeći je.

Treba biti svjestan da je Put dugačak. Nesvjesno svi mislimo da ako smo nešto dobro napravili, ili ispravili neku pogrešku da će nam se život iz korijena promijeniti, da više ne ćemo imati poteškoća. To je dječje vjerovanje da ako budemo "dobri" nagrada mora slijediti. Sigurno je da će nam se život početi polako mijenjati, ali kušnje i testovi će dolaziti još dugo, iako u smanjenom omjeru i snazi. Nakon godina rada na sebi, postajat ćemo svjesniji sebe i moći sebe više kontrolirati. To ne znači da smo razriješili u potpunosti negativnost u nama, nego da smo je smanjili i pokorili.

Ono što će se mijenjati jest spoznaja da nam ništa ne dolazi slučajno i da su poteškoće prilika za rast. Ta promjena kuta gledanja na život znači vidjeti u svemu smisao, to znači ne biti više žrtva okolnosti, nego uzeti u svoje ruke moć da se mijenjamo i rastemo, da budemo bića sposobnija za ljubav. Kad mislimo da su nam poteškoće dane kao kazna onda je bol suviše jaka. Pravi je blagoslov shvatiti da svaka poteškoća nosi poruku koju treba razumjeti i naučiti nešto o sebi.