Adolescenciju označavamo psihološkom manifestacijom puberteta i ona obuhvaća široko područje psiholoških promjena. Kao jedna od faza u razvoju mladog čovjeka, karakterizirana je naglim biološkim razvitkom, ubrzanjem fizičkog rast, te prolaznim poremećajima u njegovim psihičkim funkcijama kao posljedicom naglih promjena. Adolescencija, kao nestabilno razdoblje u životu mladog čovjeka, prenosi nestabilnost s adolescenta i na njegove roditelje. Kako je u današnjem društvu otuđenje pojedinca dominantna pojava, kako u velikim gradovima, tako i u područjima izvan njih, obitelj pod utjecajem globalnih društvenih promjena i procesa također biva sve više izolirana, a u takvom okružju roditelji bi svakako trebali preispitati odnos prema vlastitom ponašanju i prema svojoj djeci - adolescentima.

 

Kontra svega

 

U potrazi za vlastitim vrijednostima u pogledu prihvaćanja društvenih i moralnih normi, jedna je od karakteristika u ponašanju adolescenata opiranje roditeljima ili uvriježenim i općeprihvaćenim društvenim stavovima i vrijednostima. U tom periodu većina adolescenata teži, da postane i doista postaje, autonomna u mnogim područjima, što automatski znači i priznanje vlastite vrijednosti. Međutim, subjektivni osjećaj neprihvaćenosti, odnosno gubitka ljubavi roditelja predstavlja veliku patnju za njih. Disfunkcionalnost unutar obitelji predstavlja velik rizik za dolazak u dodir s grupacijama izvan obitelji, unutar kojih adolescent može doći u dodir s drogom.

 

Djeca koja su zanemarena od svojih roditelja također mogu potražiti utočište u drogi. Kao jedan od najtežih oblika, svakako valja navesti i fizičko, emocionalno ili seksualno zlostavljanje, zbog čega se adolescent često odlučuje samoinicijativno potražiti pomoć kroz uzimanje alkohola ili droge, kao privremeno utočište ili način da smiri anksioznost i osjećaj izgubljenosti te da pobjegne od osjećaja krivnje i osjećaja vlastite insuficijentnosti.

 

I pored toga, iz problema egzistencijalne prirode adolescenta, kao krajnji izraz dolaze uzimanje droge ili pokušaj samoubojstva.

 

Raznolikost posljedica

 

Problem pijenja, odnosno zloporabe alkohola, prisutan je među mladima, a često je združen s uzimanjem i drugih psihoaktivnih supstanci. Naime, alkohol kao anksiolitik i dezinhibitor raspoloženja, u manjim količinama djeluje na način da uklanja osjećaj unutarnje napetosti, nelagode, odnosno anksioznosti. Učinak je jače izražen ako se alkohol kombinira s uzimanjem sedativa - anksiolitika. Važno je istaći kako je uzimanje određenog broja psihoaktivnih supstanci povezano i s osjećajem ugode koju pojedinac doživljava u vremenu u kojem traje djelovanje pojedine droge.

 

Droga se može koristiti i zbog promjena u raspoloženju, percepciji i ponašanju. Kako je adolescencija razdoblje u kojem većina mladih dolazi prvi put u dodir s nekom od psihoaktivnih tvari, za većinu njih taj će dodir ipak biti kratkotrajan, na razini eksperimentiranja, i proći će bez većih posljedica, no za druge taj će dodir prijeći u razvoj ovisnosti te kompletnu promjenu načina i stila života i ponašanja. Psihoaktivnim tvarima može se provocirati i niz psihijatrijskih poremećaja, a najteže su posljedice smrt prouzročena predoziranjem, suicid i bolesti nastale kao direktna posljedica uzimanja droge, poput HIV-a ili hepatitisa C. Intoksikacije u adolescentnoj dobi znak su prvog eksperimentiranja s pojedinim psihoaktivnim tvarima, uz stalnu pratnju zloporabe ili ovisnosti. Simptomi i znakovi intoksikacije kod pojedinih psihoaktivnih tvari vrlo su slični ili identični ( kokain i amfetamini), dok se kod drugih razlikuju.

 

Klinička slika intoksikacije ovisi u prvome redu o vrsti i količini uzete psihoaktivne tvari te duljini, odnosno trajanju konzumacije. Kako je ovisnost o alkoholu vrlo rijetka u adolescenata, znatno se češće javlja intoksikacija alkoholom. Tako npr. znakovi blage akutne intoksikacije alkoholom, kao psihoaktivnom supstancom koju adolescenti najviše konzumiraju, rezultiraju promjenom ponašanja i raspoloženja, smetnjama u koordinaciji, opuštenošću i pričljivošću, dok u većim količinama alkohol dovodi do psihomotorne usporenosti, odnosno nerazumljivog govora, agresivnosti, labilnog raspoloženja, pogrešnog prosuđivanja te poremećaja razine svijesti u obliku somnolencije, sopora i kome.

 

Akutno pijanstvo neizbježno dovodi do problema i komplikacija, od kojih su najčešći ozljede glave, prijelomi ostalih koštanih sustava, prometne nezgode, kriminogeno ponašanje itd. Alkohol se zbog sedativnog učinka često kombinira s uzimanjem stimulativnih psihoaktivnih tvari, i to posebice zbog prekidanja osjećaja povišenog raspoloženja.

 

Jedno diže, drugo spušta

 

Među adolescentima je također popularno uzimanje amfetamina. Učinak, koji je vrlo sličan učinku kokaina, dakle euforično raspoloženje, osjećaj grandioznosti, uz nisku nabavnu cijenu, razlog je što je ta vrsta droge vrlo popularna među adolescentima. Često se uz amfetamine kao „sredstvo spuštanja“, dakle za potrebe smirivanja i prekida stimulativnog učinka, koriste benzodiazepini, a katkad opijati i alkohol. Komplikacije kod intoksikacije psihostimulansima mogu biti u obliku halucinacija, psihomotorne razdraženosti i konfuzije. Kod visokih doza, uzimanih u duljem vremenskom periodu, može doći do psihotičnog poremećaja i razvoja ovisnosti. Kod uzimanja vrlo visokih doza može doći i do konvulzija, kome i smrti. Opijati, a heroin je njihov najrašireniji predstavnik, u današnje vrijeme predstavljaju sve veći problem.

 

Ovisnost o heroinu razvija se relativno brzo i vrlo je jaka. Isprva se heroin uzima prvenstveno ušmrkavanjem, da bi se postupno, razvojem tolerancije i ovisnosti, uzimao i intravenoznim putem. Heroin je teška i razorna droga. Nisu rijetki slučajevi predoziranja heroinom koji, ako se ne poduzme brza liječnička intervencija, mogu završiti i smrtnim ishodom. Razvojem ovisnosti mijenja se čitava koncepcija i organizacija života mlade osobe koja je postala ovisna o heroinu, na način da joj se život svodi na nabavu i uzimanje heroina. Stoga adolescenti, kao posljedicu toga, počinju pokazivati popuštanje u školi i drugim aktivnostima. Nemogućnost financiranja takvog modela življenja dovodi adolescenta do manipulativnosti u obitelji i okolini, kao i do kriminalnih aktivnosti.

 

Učinak heroina, koji se prvenstveno očituje kroz osjećaj euforije, praćene nakon toga fazom smirenja i ugode te psihomotorne usporenosti, pogoduje kupiranju tipičnog načina ponašanja adolescenta karakteriziranog čestom impulzivnošću, niskim pragom tolerancije na frustracije, nezrelošću i potrebom za neposrednim zadovoljenjem želja.

 

Zbog toga što je masovnost i proširenost korištenja psihoaktivnih tvari u Hrvatskoj sve veća, a učinak na zdravlje i funkcionalnost mladih ljudi, kao i društva u cjelini, razoran, potrebne su neprestane preventivne mjere, koje moraju biti istovremeno usmjerene prema pojedincu i prema obitelji, školi i općenito prema društvu u cjelini. 

 

dr.med. Danijel Crnković, psihijatar