To je promjena kuta gledanja iz osjećaja da smo žrtve drugih u to da situaciju možemo upotrijebiti da bismo prepoznali negativnost u nama, pa onda možemo činiti iz ljubavi. Da uvijek imamo izbor.

Sv. Franjo napisao je u svojoj poznatoj "molitvi za smirenost": "Bože, daj mi smirenost da prihvatim ono što ne mogu promijeniti, hrabrost da promijenim ono što mogu i mudrost da ih znam razlikovati." Drugačije rečeno: Kada se trebamo boriti, a kada prihvatiti nešto. Kako ćemo koristiti svoju slobodnu volju da bismo živjeli u skladu s božjom voljom ili načelima.

Jer kada smo aktivni onda kada bismo trebali biti pasivni, onda je to pogreška koja usporava naš razvoj. Trebamo biti aktivni, dakle upotrijebiti snagu volje - to nije samovolja koja je u službi negativnog dijela ličnosti - onda kada se borimo za načela. Trebamo biti pasivni, a prečesto se događa da smo aktivni, u situacijama gdje ne možemo promijeniti okolnosti ili druge ljude. Reagiramo pobunom tamo gdje se stvari ne odvijaju onako kako bismo mi to htjeli, onda kada su drugi ljudi u krivu. Tada smo aktivni. Kadgod osjećate emociju i ako je prevedete u točne misli, vidjet ćete da imate želju da uzvratite. Želja sama po sebi već znači aktivnost. Mi imamo i pozitivne želje i trebamo biti aktivni da bi ih ostvarili. No, negativne želje nalaze se ispod negativnih emocija kao što su to: ogorčenje, strah, mržnja i druge, i mi smo tada aktivni kada bismo trebali biti pasivni. Budući da se negativna želja ne može ispuniti, čak kada se ispunila, to je privremeno i iluzorno, mi postajemo frustrirani.
Praktično rečeno, kakvo bi trebalo biti naše ponašanje u situacijama kada bismo trebali biti pasivni? Mi ne možemo mijenjati svijet, niti druge ljude. To znamo intelektualno, no naši osjećaji to ne znaju prečesto. Treba postići da naše emocije budu usklađene s intelektualnim znanjem. Dakle ispravno ponašanje bi bilo da ne pokušavamo mijenjati ono što ne možemo promijeniti - ponašanje drugih ljudi i okolnosti izvan naše kontrole. Samo ako budemo emocionalno prihvatiti ono što umom znamo, tek onda ćemo moći razlikovati kada se trebamo boriti, a kada trebamo otpustiti i prihvatiti. To također prihvatiti da mi sami nismo savršeni s poniznošću, pa ćemo onda moći prihvatiti da i drugi ljudi nisu savršeni, možda samo na različit način od nas.

Prihvatiti svoju nesavršenost znači prihvatiti sebe onakvi kakvi smo sada, dakle privremenu nesavršenost. Budući da nismo sagledali svu nesavršenost u sebi, puno toga je još nesvjeno, mi ne prihvaćamo sebe i ljuti smo na sebe kad pogriješimo, i tako smo opet aktivni tamo gdje bismo trebali biti pasivni. Prihvatiti sebe znači pasivnost, da bismo mogli postati aktivni u opažanju i mijenjanju negativnosti u nama. Ali dok ne prihvatimo nesavršenost, mi je ne možemo mijenjati, a rezultat je napetost koja će se povećavati sve dok ispravno ne upotrijebimo aktivnost i pasivnost.

Trebamo vidjeti gdje postoje negativne želje koje su ispod negativnih emocija i usmjeriti svoju aktivnost u ostvarenje ispravnih želja koje često ne možemo ostvariti, jer nemamo više snage koju smo krivo upotrijebili. Krivo upotrebljena aktivnost, onda kada bismo trebali biti pasivni, i obrnuto, stvara napetost koja nam oduzima snagu, pa slabimo svoju ličnost. Ne vjerujete ni u za trenutak da ljudi koji vam izgledaju slabi i bez snage volje na površini, da su to oni koji su manje aktivni od onih koji vam izgledaju jaki jer su agresivni. Često je upravo suprotno. Oni samo ne pokazuju svoju volju zbog drugih konflikata u sebi. U njima sve kuha zbog njihove slabe volje jer je krivo upotrebljavaju. Takva osoba toga ne mora biti svjesna, ali se simptomi mogu pokazati zdrastveno, u njihovoj snazi ili nedostatku mira.

Ovo sve vam može izgledati zbunjujuće jer još uvijek ne možete pronaći kako se stvarno osjećate i kako početi. Ali, to je upola tako teško kako mislite da jest. Svaki puta kada osjetite neugodan osjećaj, ljutnju, tjeskobu, ogorčenje ili što drugo, ili su vaši dani puni takvih osjećaja, prestanite opravdavati da su za te osjećaje krivi drugi ili okolnosti. Umjesto toga pitajte sebe što je to što uistinu želite. Jer kada su te emocije u vama tada u tom trenutku nešto želite. Inače se ne bi osjećali tako. To ne znači da možda i drugi ljudi nisu u krivu, ali negativne emocije su rezultat neke vaše pogrešne pretpostavke, ma koliko drugi bili i krivu. Ta pogrešna pretpostavka je pogrešno upotrebljena aktivnost tamo gdje bi trebala biti pasivnost. Napadate druge, kad bi ih trebali prihvatiti takve kakvi jesu, ili šutite onda kad biste se trebali boriti. Dakle, pronađite pogrešnu želju ispod negativnih emocija. Morat ćete se uvježbavati u tome dok vam to ne postane navika. To je svrha dnevnog pregleda o kojem smo prošli puta govorili. Ali vam takav način rada na sebi ne odgovara, postoji drugi način. Kad god imate slobodan trenutak, razmislite o proteklih nekoliko sati i pitajte sebe što ste osjećali. I tada pitajte sebe u odnosu na te emocije: "Što zapravo želim?" A kada budete našli odgovor, bit će vam jasno kako trebate reagirati.

Odgovor bi često mogao biti da je druga osoba je učinila nešto što je pogrešno, ili to samo tako vama izgleda. Tada ćete moći vidjeti da želite mijenjati ono što ne možete mijenjati, i zbog puno takvih želja potpuno ste zaboravili na svoju snagu da mijenjate ono što se može mijenjati. Naša snaga ne jača, nego slabi. Često gubimo snagu i zbog suprostavljenih, konfliktnih želja. Ako budete istraživali sebe na ovaj način, ne samo da ćete pronaći mnogo negativnih želja koje se ne mogu ispuniti, nego i konfliktnih želja. Trebate postati svjesni paradoksalnog stanja u sebi. Jedino to možete postići bilo kojim načinom dnevnog pregleda, poštenjem prema samima sebi, istražujući svoje osjećaje i želje ispod njih. To je proces sazrijevanja. Jer su naše nesvjesne, često konfliktne emocije su uvijek nezrele. To su želje malog djeteta koje je nemoguće ispuniti. Ili ih ne možemo ostvariti, ili nismo spremni platiti cijenu za njih (trud, rad na sebi, davanje, itd.). Zato što nismo spremni platiti cijenu za ono što želimo, želje ostaju nesvjesne jer dijete u nama misli da se to plaćanje da zaobići.

Kada budete otkrili sve to u sebi, biti ćete zapanjeni kako već samo znanje o tome dovodi do olakšanja, jer će vam postati jasno zbog čega imate određenu poteškoću. Rekli smo već da je najgora patnja ona kojoj ne vidimo smisao. Polako ćete postajati svjesni kako u Božjem planu postoji savršen red. Jer Bog želi da budemo sretni i jaki.