11 KORISNIH NAVIKA PROTIV STRESA

Neke se žene jednostavno tako rode – blage i opuštene. Ne mrzite ih nego im ukradite njihove tajne.

Ima već dvadeset godina da pratim moju prijateljicu Anu kako ide iz jedne stresne situacije u drugu, a da se gotovo ni ne preznoji. Kad smo bile pri kraju srednje škole, sve su djevojke grizle nokte od brige kamo će se dalje upisati, a Ana se naizgled uopće nije živcirala. Govorile smo da se upitala hoće li je primiti na fakultet tek kad je svoju pismenu molbu bacila u poštanski sandučić. Upisala se i završila fakultet, a onda se u sljedećih 16 godina selila osam puta jer se pokorila karijeri svog muža.  Prvo dijete rodila je u gradu tisuće kilometara dalje od voljene obitelji, a još dvoje u sljedeće četiri godine. Negdje usred toga otac joj je dobio tumor na mozgu te se jedva izvukao živ nakon operacije. Nije da se Ana nije brinula u svemu tomu, ali to se na njoj nikad nije vidjelo. Njezin moto: Čemu biti tjeskoban kad mogu lijepo drijemati?

Ne bih rekla da sam bila ljubomorna na tu neobičnu Aninu sposobnost. Ja sam tip koji ustaje u tri u noći da bi nahranila dijete, a zatim ne može zaspati od vodopada briga koje počnu predbacivanjem što, na primjer, nisam šurjakinji poslala čestitku za rođendan. Iako sam nešto smekšala kad sam navršila tridesetu, poput mnogih drugih žena i mene još ponekad zahvati napetost i stres.

Kako je moguće biti poput Ane?

Nije to neka utjeha, ali istraživači danas smatraju da se čovjek mora takav roditi – jednostavno je sposobnost da slegneš ramenima umjesto da upadneš u očaj – nasljedna. Da je tako nalaze potvrde između ostalog i u životinjskom svijetu. Uzgajivači laboratorijskih životinja, na primjer, mogu uzgojiti štakore koji su prirodno “flegma”, ili pak one koji su pomalo neurotični, po narudžbi. Esther Sternberg, liječnica i istraživačica pri Nacionalnom institutu mentalnog zdravlja i autorica knjige “Unutarnja ravnoteža” radila je testove s lijekom protiv artritisa na dva niza štakora kad je primjetila da dva tipa štakora reagiraju posve različito na stres. Jedan niz štakora, tz. Fisherovi štakori, proizvodili su velike količine stresnih hormona CRH kad su ih premještali u novi nepoznati kavez. Lewisovi štakori, s druge strane, gotovo nisu proizvodili CRH pri premještanju pa čak ni kad su ih stavljali u skučeni prostor. I ljudi imaju vjerojatno sličan sklop gena koji reguliraju proizvodnju hormona i pridonose našoj sposobnosti da se othrvamo stresu bez velikih uzbuđenja.

I tako smo Ana i ja različite, ona je očito tip Lewis a ja tip Fisher. Srećom, još neke druge stvari utječu na to kako se nosimo sa stresom. Važno je kako su nas učili u djetinjstvu i koje smo postupke kasnije u životu sami usvojili kako bismo riješili stresnu situaciju, govori Sternbergova. A činjenica je da stres treba rastopiti, smekšati, kako zbog mentalnog zdravlja tako i tjelesnoga: prema neuroznanstveniku Richardu Sapolsky sa sveučilišta Stanford, ne poduzimamo li ništa kad smo napeti i stresni, imat ćemo problema s probavom (kiseli refluks ili proljev), sa srcem (visoki krvni pritisak) pa čak i s jajnicima (dolazi do potiskivanja procesa ovulacije upravo onda kad najviše želimo zanijeti).

Pa što to onda žene koje nemaju stres znaju, a vi ne znate? Čitajte dalje – i ukradite tajne koje im pomažu da mirno jedre i kroz najgore oluje.

1.      Određuju prioritete, organiziraju i sastavljaju popise

“Velika je prednost kad osjećate da stvari imate pod kontrolom,” naglašava Sternbergova, “a pritom pomaže kad odredite svoju ljestvicu važnih stvari umjesto da jednostavno obavljate sve ono što vam se sručilo u život. Tako u stresnoj situaciji dobivate veliko oruđe kojim možete kontrolirati količinu napetosti u svom životu.” Ali, ona isto tako upozorava da bi samo osjećaj da ste u kontroli prije mogao potaći stres nego ga smanjiti. Zato treba doista biti u kontroli. Pa kako onda postižete taj osjećaj – “ja to mogu prebroditi”? Sternbergova predlaže sastavljanje popisa: svaki problem treba razložiti u sitnije komade koje možete riješiti jedan po jedan. Tako vas ništa ne može preplaviti, a istodobno vam pružiti osjećaj da nešto doista poduzimate.

Michelle Stayton, 34, majka troje djece koja je odustala od posla da bi bila s njima, iz Waite Parka u Minesoti, ima svoj spisak u bilježnici podjeljenoj na tri dijela. Na prvom je mjestu spisak dužnosti koji se odnosi na božićne praznike sa stranicom za svakog člana obitelji. Tijekom cijele godine ona upisuje ideje za darove, koje zatim križa čim otkrije ili kupi željeni predmet, “što joj daje puno vremena za druge stvari kad se Božić približava,” kaže ona. Srednji dio je popis želja predmeta koje želi familija bez obzira o kojem se dobu godine radi (tako je nabavila pećnicu za kampiranje pri Vojsci spasa). Na kraju rokovnika je treći odjeljak sa svakodnevnim popisom dužnosti, zadataka  i sličnog.

“Čim sam dobro organizirana,” kaže Staytonova,  “manje sam napeta. Ne zaboravljam obaviti što trebam pa mi onda ni ne pričinjavaju stres.” Na kraju dana obavezno pročita dnevnu listu i prekriži sve što je obavila. (Suviše ste napeti da bi uopće mogli razmišljati o svojem popisu? Učiniti ono što ja činim: popišite uveče ono što ste obavili pa to onda prekrižite!)

Lisa Don, 40, direktorica promotivnih aktivnosti u New Yorku, i majka dvaju dječaka od 3 godine i 3 mjeseca, obavi sve telefonske razgovore, presluša poruke i  pošalje nove svima kojima treba dok se autobusom vozi na posao kako bi oteretila radni dan pred njom. “Kad stignem na posao spremna sam da se bacim na zadatke jer sam privatni dio već riješila u autobusu.”

2.      Kad se stvari doista kompliciraju, zovu prijatelje

Nedavno objavljeno proučavanje sa Sveučilišta Kalifornija u Los Angelesu pokazalo je da ženska tijela različito reagiraju na stresne situacije u kojima se treba odlučiti o tome hoćete li se boriti ili pobjeći, nego muška. Zahvaljujući razlici u hormonima, muškarci će smjesta odlučiti hoće li pobjeći ili se boriti, dok će se žena prije obratiti prijateljima i prijateljicama da joj pomognu oko djece kako bi imala vremena da riješi situaciju.

A to upravo radi Peggy Curtis, 32, bolničarka u bolnici St. Barnabas u Livingstonu, New York: “Prijateljice su mi bolničarke u drugim bolnicama. Kad me posao tako opterećuje da bih najradije vrištala, nazovem neku od prijateljica i sve s njom izvjetrim. One razumiju kako je to brinuti o pacijentima. Od samo jednog takvog razgovora odmah mi je lakše.”

3.      Rade na tome da budu optimističnije

Mnoge žene koje su uspješno nadvladale stres vjeruju da privlače ono o čemu misle  - tjeskobu, na primjer – pa stoga vježbaju pozitivno mišljenje – svoje misli upućuju prema scenariju s happy-endom. Lisa Johnson, 33, iz Eugene, Oregon, potrudila se da sa stručnjakom preuredi svoje negativne stavove kako bi pokrenula svoj posao preko Interneta. Navodimo njezine stare negativne stavove i nove pozitivne ideje kojima ih svakodnevno nadomješta.

Staro: “Dan nije dovoljno dug.”

Novo: “Sve što trebam već mi stiže.”

Staro: “Sve se tako brzo mijenja da ne mogu pohvatati konce.”

Novo: “Tečem poput vode i brzo se mijenjam što mi daje nove energije.”

Staro. “Bojim se da će mi stvari izmaći kontroli.”

Novo: “Brza sam i spremna na sve brze promjene.”

Da li to djeluje? Pogodite: “Zahvaljujući tome što sam promijenila način na koji razmišljam sačuvala sam mentalno zdravlje. Inače bi me posao na Internetu izludio!” – kaže Johnsonova.

Shelley Mikesell, 32, majka četvero djece u Fort Wayneu, zadržava svoj duševni mir usred halabuke svog života tako da zadržava pogled na svojim stopalima: “Kad god osjetim da sam pri kraju snaga, kupim si par novih bijelih tenisica. Njihova bjelina i čistoća daju mi osjećaj da sam nepobjediva. Da, ponekad moram baciti dio tenisica koje nakupujem, ali baš me briga kad mi je tako bolje!”

4.      Ne odugovlače i ne otežu

Žene koje uspijevaju odagnati stres pozitivnim mišljenjem, umiju još nešto – reći “dosta”  I čvrsto pritisnuti na kočnicu kad kola počnu kliziti niz brdo. Prije mnogo godina Julie Fritz, 42, iz Indianapolisa, suočila se s financijskim krahom. Majka troje djece koja je radila za neprofitabilnu organizaciju, u jednom se trenutku našla u situaciji da se zajedno s mužem upustila u nešto što je potpuno poremetilo njihov bankovni račun i dovelo ih pred financijski krah. “Nismo uspijevali platiti sve dospjele račune, a vjerovnici su nas neumorno nazivali,” objašnjava Julie. “Živjeli smo od jednog čeka do drugoga.” Vrhunac je bio kad joj je muž napisao ček za kupovinu namirnica,  a taj ček trgovina odbila. Odlučno su se suprotstavili tome da idu u stečaj pa su odlučili nešto poduzeti. Upisali su se na program organizacije koja poučava ljude kako dovesti u red svoje račune, polazili su grupne sastanke, srezali na minimum sva nepotrebna rasipanja novca i radili naporno više od dvije godine da bi u potpunosti zbrisali dug. “Potpuno smo promijenili naše potrošačke navike i razlučili dobro što je u život važno, a što ne. Otada u roku rješavam svoje dugove te se na kraju dana odlično osjećam jer stresa nema.”

5.      Vjeruju

Vjerujete li u Boga ili u nešto što zovete viša sila -  u prednosti ste! Nekoliko je proučavanja pokazalo da je osjećaj svrhovitosti i značenja života koji pruža vjera, u direktnoj vezi s dužinom života kod ljudi i njihovim pozitivnim stavom prema životnim situacijama. Psihijatar Harold Bloomfield, autor knjige “Pomiriti se sa svojom prošlošću” (Making Peace With Your Past), govori ovako o važnosti vjerskog ubjeđenja: “Duhovna perspektiva vam pruža čvrsti temelj s kojega možete slobodnije i razložnije analizirati sve tužne i neugodne događaje iz vašeg života i sagledati ih u širem kontekstu.” Vjernici su obično zdraviji i nisu toliko napeti kao nevjernici.

“Kad god mi je teško, podsjetim se da mi Bog nikad neće natovariti na pleća više nego što mogu nositi i da ništa ne mogu sama bez njegove pomoći,” govori Diannah Enger, 35, majka petero djece iz St. Cluda u Minesoti, koja je otkrila da je strpljivija kad redovito ide na misu. Staytonova opet kaže da joj se rješenja pojave sama od sebe u tijeku molitve. A instruktorica joge, Elena Keegen, 33, majka dvoje djece iz Baton Rougea u Luisiani, iako nije članica nijedne organizirane religije, ima svoju zasebnu vezu s Bogom. “Slažem se s osnovnim učenjima na kojima se temelji većina religijskih sustava,” govori ona. “Da to kažem ukratko, čini dobro; budi dobar. Kad se tako ponašam, u životu imam tek malo stresa.”

6.      Delegiraju, raspoređuju, prenose ovlasti

Žene koje ne pate od stresa umiju zaposliti sve oko sebe da rade za opće dobro. Kod kuće, kad mi muž radi do kasno u noć, plaćam mojoj 8-godišnjoj kćerkici jedan dolar (na njezino oduševljenje) da uspava dvoje braće od 3 i 4 godine. Pomogne im odjenuti pidžamu, oprati zube, položiti ih u krevet, a zatim im pročita priču prije sna. Prije nego sam se sjetila toga, često sam prala suđe poslije deset naveče sva ozlojeđena i ljuta.

Prenošenje zadataka na druge izuzetno je važno da se smanji stres, kaže Joy Baldridge, predsjednica Baldridge Seminars Internationala iz Stamforda u Konektikatu. Većina ljudi smatra da je raspoređivanje zadataka nešto nalik na uspostavljanje hijerarhije - davanje zadataka podređenim službenicima. Baldridgeova podsjeća da postoje još tri načina delegiranja poslova: vodoravno (suradniku na poslu), prema vani (honorarcu, privremeno zaposlenom, vanjskom suradniku), i prema gore (svojem šefu). Baldridgeova predlaže da se prvo upitamo: “Kako ću najbolje iskoristiti svoje vrijeme? Da moj šef umjesto mene nazove tu jednu osobu ne bi li mi to uštedilo dva tjedna uzaludnih pokušaja da se probijem do nje kroz birokraciju?”

Kako biste prevladali ono uvriježeno mišljenje “to ću uraditi bolje i brže sama”, razmotrite jeste li u pravu. Drži li ta pretpostavka uvijek vodu? Jeste li vi doista uvijek najkreativnija osoba od svih u sobi? Lori Gottleib, 33, nekadašnji rukovodilac NBC u Los Angelesu, s vremenom je naučila unajmiti one osobe u koje je duboko u sebi osjetila povjerenje i njima predati zadatke: “U tom se procesu znalo događati da me ljudi nisu dobro shvatili, da nisu znali što točno želim da obave, pa su to obavili na svoj način. I često bolje nego što bih ja uradila. I to je divno u cijeloj stvari!”

7.      Duboko dišu

Istraživanja koja je proveo Bloomfield, su pokazala da osobe koje usvoje dnevno obavljanje vježbi disanja, prepolove svoju napetost. On uvijek kaže svojim pacijentima da se podsjete da dišu duboko čim se pojavi neki problem i poučava ih jednoj vježbi disanja: uspravite se, opustite ramena i duboko udahnite kroz nos. Dok to radite koncentrirajte se na praćenje strujanja zraka kroz vaše nosnice u grudni koš i zamislite kako zrak natapa svaku stanicu u tijelu.

Dok taj zrak zadržavate u sebi nekoliko sekundi, zamislite kako žarka svjetlost obasjava vaš um i tijelo. Izdahnite kroz usta uz duboki uzdah i zamislite da je sva napetost u vašem tijelu tama koja izlazi s izdahom.

Keeganova je oblijepila svoj stan i ured karticama na kojima piše “Diši duboko” kako bi se podsjetila svaki put kad osjeti i tračak napetosti. Tako sprečava stres i poboljšava opće stanje. “Nevjerojatno je koliko ta jednostavna vježba pomaže tijelu i umu,” govori ona.

8.      Opuštaju se uz vizualizaciju sretnog završetka

Kad sam bila u drugom stanju, strahovala sam pred porodom. Moj instruktor Bradley predložio mi je da zamišljam da će taj veliki dan proći savršeno, točno onako kako to želim. Prisilila sam se da danima vizualiziram probu cijelog poroda prije nego zaspim u krevetu i dobila sam ono što sam htjela. Sve je bilo savršeno u redu. Koincidencija? Možda. Sreća? Sigurno da je odigrala svoju ulogu. Ali to mi se dogodilo tri puta s novorođenčadi koja su bila teža od prosjeka. Sigurna sam da mi je vizualizacija pomogla otkloniti moguće komplikacije pri porodima.

Kad 25-godišnja Stacie Stelk iz Warrena u Ohaju, majka troje koja uz to vodi svoj posao preko Interneta, osjeti da je napeta, legne na krevet, uključi ventilator na stropu i ubaci CD sa snimljenim zvucima oceana. “Sklopim oči i pretvaram se da sam na plaži gdje smo muž i ja ljetovali prije dvije godine, vjetrić čarlija, a valovi se lome o žal…Iako je to samo zvuk CD-a i vjetrić moga ventilatora, mogu se prebaciti u taj opušteni ugođaj, prekrasan osjećaj lagode na ležaljci uz more.”

9.      Unaprijed planiraju užitak i radost

 

Žene bez stresa ne odriču se užitka samo zato da bi obavile sve poslove. Dapače, jasno im je da  bez opuštanja i užitka ne bi mogle funkcionirati pa onda u tom smislu i planiraju svoje vrijeme. Staytonova koja živi u stanu, nedavno je otkrila kakvo je uživanje biti zdravo prljav dok je nešto s prijateljicom radila po vrtu. Sad se redovito igra u prijateljičinim cvjetnim gredicama. Jednom tjedno moja prijateljica Julie odlazi na tečaj kreativnosti prema knjizi Julije Cameron “Artist's Way”; cilj radionica je da se polaznicima omogući da dođu u dodir s djetinjim osjećajem igre i užitka koji svi nosimo duboko potisnut negdje u sebi. Ja sam u ženskoj grupi  Sveti krug koja se sastaje dvaput mjesečno. Svaki put se toliko nasmijem da su mi baterije pune za sljedeća dva tjedna.

A Lisa Don, uzima babysitericu svake subote ili nedjelje od 8 ujutro do dva popodne tako da može otići na manikuru, sjesti negdje da u miru pročita novine i popije toplu čokoladu, ili obavi kupovine. “Da u mom životu nema ravnoteže, da ne odvojim nešto vremena za sebe, kako bih se mogla posvetiti djetetu ili poslu?”- kaže.

Diana Schon Wirtschafter, 36, učiteljica u osnovnoj školi i majka dvoje djece s trećim na putu, jednom mjesečno ne može bez  svirke i pjesme. “Ja pjevam, a moj muž svira sve moguće žičane instrumente, pa onda pozovemo prijatelje da zajedno muziciramo u našoj kući. To nam daje toliko energije da smo zadovoljni do novog sastanka. Nije to koncert, nije to zbog posla ili društvenih veza – to je čisti užitak!” Wirtschafterova i njezin muž vrlo rijetko odgađaju te sastanke zbog nedostatka vremena. “Otkrila sam da ako odrediš da za nešto imaš vremena, onda ga doista imaš!”

10.  …ipak vode računa o tome da im satnica nije prenatrpana

Thea Mussman, 31, iz Baltimora, otkrila je da joj njezino vrijeme ne smije biti pretjerano isplanirano. Samo tako može biti opuštena. “Ne bavimo se organizirano sportom, plesom, niti bilo čim sličnim s djecom koja su sada 3 i 6 godina,” govori ta majka koja ne radi. “Napeta sam ako znam da nekamo obavezno moram ići ili nešto obaviti. Više uživam da mi je dan bez nekog velikog plana i da obavljam što želim. Ponekad se uputimo u park ili u zoološki vrt, ali bez obzira što je, nikad ne žurimo i uživamo u svemu.”

Paula Lundell, 41, iz Akrona u Ohaju, koja je ostavila posao zbog djece, smatra da se ljudi prenapregnu da ne bi nešto propustili pa onda jure kroz život i konačno puno izgube. “Neko veče sam šetala s kćerkom u kvartu i ona mi je u jednom času rekla:”Stani da malo mirišemo ruže.” Iako se Lundellovoj žurilo da se vrati kući i dovrši večeru za ostatak obitelji, ipak je uvažila kćerkinu molbu da uživaju u mirisu ruža.Odlučila je da će i dalje živjeti iz časa u čas, ovdje i sada.

Na poslu, žele li da im satnica nije pretrpana, moraju naučiti kako reći “ne više!”. Baldridgeova predlaže sljedeće: “Mirno i s puno poštovanja odbijte zamolbu da nešto još obavite tako da kažete – “Kad bih samo mogla! Nažalost, imam druge obaveze.” – bez objašnjavanja toga što morate obaviti. Jednostavno recite – “Imam dogovoreni sastanak koji ne mogu propustiti.” – ne morate reći da idete na sinovljevu košarkašku utakmicu.”

11.  Uvijek se znaju smjestiti u širu perspektivu

Žene bez stresa uvijek nađu načina da se utješe i smjeste se u širu perspektivu. Drže na umu da možda netko drugi ima veće probleme od njih. U prošlosti, Krista Farris, 29, iz Los Angelesa, opuštala bi se tako da bi uzjahala svoga konja i tjerala ga preko prepreka i potočića, kroz šumu i šipražje. “Dvadeset minuta galopiranja  na konju i ja bih se osjećala poput divlje i slobodne Amazonke, bez briga i napetosti,” govori ona. Sada se smirila uz sinčića te umjesto jahanja, smiruje se promatrajući zvijezde ili ocean dok joj sinčić spava u naručju. “Moji mi problemi smjesta budu sitni i beznačajni u usporedbi s beskrajem neba i prostranstvom oceana.” – govori ona.

Moj sistem je nešto drugačiji. Da sebe smjestim u širu sliku prebacujem se u budućnost. Pitam se: “Hoću li se za mjesec dana uzrujavati što sam zakasnila jedan dan s poslom? Hoću li za tjedan dana biti ljuta što sam propustila pogledati film? Hoće li mi sutra biti važno što mi je danas jelo zagorjelo? Hoću li za pet minuta biti napeta zato što su mi djeca legla kasnije, a sutra je školski dan? Mislim da ne.” Život ide dalje. Ponekad s radošću nazovem moju smirenu prijateljicu Anu da me i ona na to podsjeti.