Uzmite primjerice neki problem, neku odluku, neku vašu vezanost, i pokažite je Bogu. Potpuno se otvorite i pitajte sebe: "Što stvarno želim?". Često imamo problem jer nismo stvarno svjesni što želimo. Nakon toga pitajte sebe: "Možda to nije božja volja?" Činjenica je da ako nešto moramo imati ili ostvariti po svaku cijenu da to ne možemo postići, jer je to samovolja.

Čak ako i stvarimo tu želju, ona neće biti ono što smo mi očekivali. Međutim ako smo se spremni odreći toga, ako je to božja volja, tek tada to možemo postići. Pitanje je da li smo spremi odreći se samovolje. To se odnosi na sve što želite u životu. Ako mora biti, onda je to samovolja. Ali ako nešto želim, ali spremna sam se toga odreći, jer mi nije po glavu, tada ću to dobiti ako je za moje dobro. Jeste li svjesni koliko mira u svojoj duši možete dobiti na taj način? Samo takvo otpuštanje samovolje znači istinsko kucanje, a život će nam potvrđivati da smo na dobrom putu. To ne znači odreći se želje, nego samo inzistiranja da bude po našem. Koliko puta smo nešto žarko željeli, a kasnije zahvaljivali Bogu da se nije ostvarilo?

 

Tako dugo dok je samovolja jača od toga da se stavimo Bogu u ruke, mi ne možemo postići mir u duši.
Primjerice, ovih dana sam čula želju jedne osobe koja cijeli život ima želju da živi negdje gdje nema buke. No, cijeli život živi na mjestima gdje je buka i to je izbezumljuje. Čak je obitelj preselila u malo mirno mjesto, očekujući toliko željen mir, no onda se pokazalo da je u blizini ustanova u kojoj se cijeli dan provode bučne aktivnosti.

 

Kad bi osoba konačno prihvatila sadašnje neželjeno stanje, tek onda bi se to stanje moglo promijeniti. Jer kad smo napravili sve što smo mogli, prihvatimo i ono što nam se ne dopada, i tek tada se može situacija promijeniti. Budi volja Tvoja. On bolje zna od nas. Nema osobe koja ovo ne bi mogla prakticirati u tisuću malih svakodnevnih stvari.
Pokušavajući živjeti nataj način polako ćemo shvaćati kako je božji plan savršen, da nema slučajnosti i da zbog toga nema razloga za strah. Ne treba reći da će i naša vjera tako jačati. Jer dio nas koji nije u istini ne može niti imati vjeru. U našem podsvjesnom su svi autoriteti, pa onda i najveći autoritet, stvoreni na osnovu naših autoriteta u djetinjstvu, jer za dijete je roditelj kao Bog.

Kod neke osobe je slika Boga, što naravno nije svjesna misao nego nejasan osjećaj, da je Bog neki vrlo strogi, pedantni školski učitelj koji joj prijeti prstom i nema razumijevanja za njezive ljudske probleme. Analizom bi se ustanovilo da nevjerojatno liči na njenog oca. Drugi ljudi možda misle da su njihovi ljudski problemi neznačajni za Boga i da on ne mari za njih. To je naravno netočno, jer svaka naša odluka, nije važno koliko bila mala, svako dijelo ili ponašanje, procjenjuje se da li je u skladu s božjim zakonima.

Nema problema kojeg ne bismo mogli prezentirati Bogu, bez obzira o čemu se radilo, jer on će to sigurno bolje razumijeti nego ijedan terapeut, doktor ili znanstvenik. Trebamo znati da za što god se obratili Bogu, ne samo na svjesnom nivou, ako to učinimo na iskreni način, On će to razumijeti i pomoći, pod uvjetom da tražite pomoć i vjerujete Njemu više nego sebi.
Što je to što želite promijeniti kod sebe da biste se uskladili s Božjom voljom? Uzmite si vremena, ne činite to na brzinu, ili polovično, varajući sami sebe i onda tužeći se da niste dobili odgovor. A niste ga dobili jer niste činili iskreno.

 

Ne pokušavajte sebe uvjeriti da je nešto božja volja samo zato jer vi to tako mislite. Otvorite se Bogu u svojoj istini i budite se spremni odreći svega. Ako potraje tjednima ili mjesecima, nije važno. To bi vam sada trebao biti cilj. Ako ne možete učiniti tako jer se nešto u vama još uvijek ne može odreći neke jake želje, bilo bi jako važno da to sebi priznate. Biti će mnogo bolnije ako zaobiđete činjenicu da još niste spremni. Bolje je reći:"Sada još nisam spreman.", i to je u redu. Ići ćete polaganije, pa ćete možda za godimu dana biti spremni. Važno je da budete iskreni sa sobom. Ali ne odustajte od puta jer još niste potpuno spremni odreći se svoje samovolje. Bolje je to priznati sebi i ići polaganije.
Preporučili smo vam da dnevno napišete, vrlo kratko, događaje tog dana gdje se niste dobro osjećali. Samo ključne točke.

 

Kako budete to stalno radili, svaki dan, polako će ono što je bilo nesvjesno postajati svjesnim i tako ćete upoznavati unutrašnja raspoloženja, a određena ponašanja koja vam nisu bila jasna i koja niste mogli promijeniti snagom volje će se polako početi mijenjati. Možda ne možete za sada razumijeti zašto tako osjećate, ali s vremenom će se početi pokazivati povezanost i lakše ćete razumijeti smisao. Za to vam treba samo deset, petnaest minuta dnevno, a bit će vam od velike pomoći u povezivanju određenih grešaka. To može učiniti svatko. Takav dnevni pregled upisat ćete sve što je izazvalo nelagodu bilo koje vrste. Greške će se ponavljati i postat će vam jasno da je nešto krivo u vama, ma koliko drugi mogli biti u krivu. Vaše ponašanje može varirai na nekoliko načina prema njima, ali mora postojati temeljni problem u vašem reagiranju. To ćete pronaći kako budete nastavljali raditi na sebi.

 

Nakon nekog vremena ponovno pročitajte što ste zapisali i ramišljajte o različitim greškama, o onima koje ste otkrili. Zamolite Boga za pomoć u razumijevanju. I to će vas držati na putu. To je način upoznavanja samog sebe. Postat ćete svjesniji svojih osjećaja, svojih stvarnih želja, i da li su u skladu s božjim zakonima.To je mali napor, a donijet će vam tako mnogo - da budete mogli biti sve više u istini.