Tada se može upotrijebiti gnjevni, pasivni otpor i samokažnjavanje da bismo kaznili druge koji nam se čine da su krivi za naše negativno stanje. Što se lošije osjećamo, to su veća krivnja i izgovaranje koji nas udaljavaju od rješenja problema. Cijelo to potiskivanje stvara začarane krugove i lančane reakcije. Lažne potrebe stvaraju zlo, okrutnost, osvetoljubljivost itd. Potiskivanje jača lažne potrebe u uzrokuje krizu za krizom. Jedino kad se te potrebe iznesu na vidjelo i ispravno procijene, kad imamo hrabrosti vidjeti zlo u nama bez da ga iživljavamo, tad ćemo biti sposobni ispuniti naše stvarne potrebe.

Potjera za lažnim potrebama uzrokuje neizdržljiv bol i beznadnost. Taj bol je potpuno različit od neispunjenja naših stvarnih potreba. Težak bol je rezultat borbe protiv onog što život nosi, rezultat samovolje: "Mora biti po mome.". Blagi bol je rezultat prihvaćanja. Važno je razlikovati bol djeteta u nama i stvarni bol. Ako se poistovjetimo s bolom djeteta, znači događa nam se katastrofa, potpuno ćemo se izgubiti u bolu jer mislimo da nemamo utjecaj na bol - pokušavamo dobiti sigurnost od drugih. Taj bol ćete prepoznati jer u sebi sadrži poruku: "Vidi što ste mi napravili!", dakle, sadrži osvetu u sebi i uživanje u ulozi žrtve. Ta razina bijesa zapravo onemogućava da se bol iz djetinjstva proživi i zato stvara beznadnost. Tada ne trebate dalje ići u taj bol zato što tad nesvjesno kažnjavate sami sebe. Kad se proživljava stvaran bol, osjećaji iz djetinjstva, proživljavanje dovodi do uvida koji opet donosi nadu i snagu. U svijest dolaze zaključci malog djeteta i mi počinjemo razumijevati kako smo stalno iznova stvarali odnose po istom obrascu iz djetinjstva nesvjesno se pokušavajući iscijeliti. Taj bol ima svoje trajanje i uvijek donosi rast i nadu.

Neispunjene stvarne potrebe kad se prožive mogu izazvati trenutno snažno plakanje, vrištanje, bacanje i udaranje u jastuk da bi se izbacila ljutnja. Proživljavanje gubitka dovodi do smirenja i prihvaćanja uz jačanje ličnosti. Ako se budemo opirali bolu, on se pojačava i postoji opasnost da se izgubimo u njemu. Nije važno koliko je teško bilo vaše djetinjstvo i koliko ste imali negativnih iskustava i doživljaja, stvaran uzrok boli nije taj. Uzrok bola je zahtijevanje da se ispune naše dječje potrebe da nam to sada život nadoknadi tako da samo primamo. To je ono što stvarno boli. Treba pronaći u sebi taj glas koji traži da mu se da ono što mislimo da nam treba ili ćemo se osvećivati. U trenutku kad uočimo taj glas ranjenog djeteta u nama, znat ćemo da to nije cijela naša ličnost, i da onaj koji pita i traži istinu je jači dio nas koji takvim traženjem postaje sve jači dok na posljetku ne bude prevladavao.

Vidjet ćete da možete preživjeti bez potpunog odobravanja, bezuvjetnog prihvaćanja i ljubavi, nekritičkog divljenja i bilo čega drugog sličnog.

Vidjet ćete da do ispunjenja, zadovoljstva i mira možete doći na drugi način tako da to ne ovisi o drugima, nego samo o vama. Kako ćete moći drugima dozvoliti da budu ono što jesu, oni će biti voljni da vam daju ljubav. Mijenjajući sebe, mijenjat će se i dugi oko vas ponukani vašim primjerom, a i drugi ljudi će doći u vaš život, sposobniji za ljubav kao i vi. Vaše sadašnje stanje, mjera u kojoj se ne osjećate ispunjeno, u toj mjeri trebate potražiti u sebi što očekujete od drugih, a što bi trebali dati sami sebi. Kad doista budemo željeli promjenu i uvid u stvarni uzrok naših poteškoća i zamolili Boga da nam pomogne da vidimo taj dio sebe, pomoć će sigurno stići. Vidjet ćemo unutarnje prepreke koje su uvijek vezane uz inzistiranje na ostvarenju potreba malog djeteta.

Tada će realne potrebe kao što su to samoizražavanje, rast i razvoj doći do izražaja. Zadovoljstvo, ljubav, ispunjenje i dobri odnosi i viđenje smisla u svemu što nam se događa sve će više postajati naša stvarnost.