Noć je obukla zvjezdano ruho
Ljubavnicu nježnu sad na Zemlji traži
I kad svatko sniva u ovo doba gluho
Nebo prepoznaje te čarobne draži.

A Zvjezdani Cvjetovi šire svoje lati
I okreću glavice ka svemirskom prostranstvu
Svjetlosni se signal u tamnoj noći zlati
Darujući poklon mjesečevom veličanstvu.

Sanjive zvjezdice nestašno se smiješe
Tihi šapat njihov trajat će do zore
Pazeći da riječima nešto ne pogriješe
Pjesnik će poneki prepoznat' što romore.

Pred svitanje sve  odjedom nestaje
Zlaćana se svjetlost  povlaći u Zvjezdan Cvijet
Melodija noćna potiho  prestaje
Sanjajući ljubavlju obavijen svijet .

Možda jedne noći začujemo poj
To zvijezde sa cvijećem izmjenjuju zagrljaje
U snovima dodiruju svijet, tvoj i moj
A bića se naša u Svjetlosti sjaje.

(Safiris.blog 2007)