Blijeda luna nebom šeće
iza zavjesa san viri
noćni leptir na svjetiljku slijeće
zaspali su zvjezdani pastiri
raštrkala se jata zvijezda
po Berekinovoj kosi
negdje sja i moja zvijezda
čežnja me u visine nosi
vjetar mi stihove slaže
blijedu ogrlicu bez sjaja
srce mi pogreške važe
duša uranja do kraja
polegli svi su sanjari
jedino zaljubljeni
ljubav pretaču
noć sakrila u crni plašt
obličja stvari
kaplja krvi osušena na maču
rane noćnih leptira
jutro dočekati neće
prevrtljivo srce
vatra što izgara i peče...
zvjezdani pastiri
zaspali pred zoru
umorni od zvjezdanog sjaja
u beskrajnom moru
svemira bez početka i kraja..