Noć.
Mjesec lagano
koraća. I gle,
odjednom stade,
pa propusti zvijezdu,
koja,negdje daleko
pade.
I u trenu mi
misao sine,da
poželim nešto
iz te beskrajne,
zvjezdane daljine.
Ali ne znadoh
šta da poželim,
jer imam doista
sve to što u životu
stvarno želim.
I ta ugodna
spoznaja prođe
mojim tjelom
cjelim,ali ipak
u času se sjetih
da još poželim:
„Da sve
dok živim,u
ovome svijetu
materijalizma i
ostalih „važnih“ trica,
osmijeh mi nikada
ne nestane sa lica!“
Sifi:28.07.08
Autor:Bruno Nikolic
CC some rights reserved
P.S. Ovom pjesmom se opraštam od Magicusa za slijedeća tri tjedna,jer odlazim na godišnji u lijepu našu.Nadam se da ću donijeti još koju pjesmu.Do ponovnog susreta svima želim sve najbolje i svako dobro. Bruno
bglavac
edin.kecanovic
