Zvijeri moje nesanice, zvijeri moje besanice,

neukroćene,

kroz gustiš mjesečevih žudnji

zaboravljene od boga i vraga

opčinjene pjesmom brata slavuja

u tami

mirisom strasnog umiranja na trnu divlje ruže...

Zvijeri moje nesanice, zvijeri moje besanice,

samo ja znam

sa vama koračati

samo ja znam

kako vas prizvati

kako vas dozvati..

Ali kome treba vaša divlja ljepota

kada svi ljube krotkost

 kada svi ljube umilnost...

 Zvijeri moje besanice

 križ samoće čeka

moje raspeće

 vi ste spasitelji

 koji će tek poslije svih mučitelja

 uskrsnuti tijelo moje duše...

  Ja spremna čekam...

 I znam da nitko neće dotaći moje srce

  koliko želi moja želja...

   Jer...

Svi vole krotkost

  svi vole umilnost

  zvijeri moje nesanice

 zvijeri moje besanice....