Šetala sam vrtom

obasjanim suncem

vjetrić se poigravao sa

nekoliko nestašnih crnih vlasi

oko mene mirisalo je cvijeće

sjela sam na klupu

i zaklopila oči u iščekivanju..

 

Iza leđa sam začula

poznate korake kako šutaju

male bijele kamenčiće

bio je to on...

 

Duša je poskočila radosna

osmijeh licem preletio kada položio je svoje dlanove

na moje oči

sjeo je do mene

pričali smo dugo..

 

Moje ruke su spokojne

počivale u njegovim

oči su uranjale u njegove

mladost nam je pravila društvo

i nekoliko malenih ptičica

koje su znatiželjno skakutale..

 

Htjela sam mu reći ali zanijemih

odjednom sam se trgnula

a htjela sam mu reći

kako čežnja luta u meni

kako samoća

udara nemilosrdno

i da me nikada više

ne ostavlja samu!

 

Ali poigrao se dan sa nama

i kada sam otvorila oči

na klupici nije bilo nikoga

Njegovo mjesto

ostalo je prazno...

 

Suze su kanule...

Nikada više sunce

nije sijalo u tom vrtu

niti su mirisale ruže

noge više nisu kročile

po bijelim kamenčićima

a On zvao se

Ljubav.....