Osluškujem tiho kolanje života

Žuboravi trepet nevidljive Duše

Kroz riječi nam se nude radost i dobrota

Poneke riječi i zagrljaje ruše.

 

Slovo po slovo i stih je potekao

Melodija opjevana i već davno znana

Ispunjenja duše, tko bi se odrekao,

Tek pokoje biće kom' ljubav je strana.

 

Svjetlosno pismo sadrži znani kod

I ponajmanji zarez zvjezdana je nit

Stihom povezujemo sav zemaljski rod

U kolektivnoj svijesti pronalazimo bit.

 

Radost i milost, hrabrost i smijeh

Sve u sebi sadrži žubor visina

Ljubav ne poznaje patnju i grijeh

Tek kapljice milozvučne što rađa ih tišina.

 

Čiji to prsti prebiru po nutrini

I od duše tvore instrument skladan

Spiralnim se krugom šire po dubini

Što više ih upijaš, to više si gladan.

 

I žeđ se produbljuje, i Duša zavapi,

U tome trenutku Nebo se otvara

Žuboravo se pretapaju nebeske kapi

I nova rapsodija u ljubavi se stvara.

 

Osluškujem tiho kolanje života

Žuboravi trepet  s Nebeskih Visina

Kroz riječi nam se nude radost i dobrota

I toliko često nevidljiva blizina.

 

http://safiris.blog.hr