Zrnca mi golub mira u kljunu donosi
sjaje kao biseri u mokroj travi
uzimam ih pažljivo
u meni se bol pritajena javi
Sve samoće.. ranjene tišine
osmijesi dragih lica
a čežnjivo želim u plave visine
kao neka lagana, rijetka ptica
Cijelog sam života bisere skupljala
po trnovitoj nekoj stazi
moja je duša bespućima lutala
sad korake moje anđeo pazi
Kažu da ono što te ne svlada
srce ti jača i bol izliječi
stigla sam tako do skrivenog grada
niz utvrde kojeg, potekle su riječi
Tu putnici meni slični ponekad svrate
konak od ružinih latica spremam
rijetko se nazad u bespuća vrate
iako sama, utjehe dovoljno nemam
Dajem im zrnca radosti
čašu mira, ljubavi malo
ono što mi pretiče
i snove mi nije ukrasti znalo
irida
bglavac
