Prohujale godine ostavile su zrcalni sjaj u očima, podijelile morska imena bivšim ljubavima i uzele od mene zakletvu, da neću prestati razmišljati pod zvjezdanim nebom. Znam da neke zlatne stihove ni ne znam napamet, znam da od sebe uzimam mjericu svjetla i poklanjam je tebi, u ovom mraku godine na odlasku. Čitam iz knjige života, dočekujem zlatnu zoru i odlazim u bjelinu snova. Tvoj odgovor je sjaj plavih očiju. Nekima je promjena prokletstvo, nekima blaženstvo. Nekad je crni vjetar raskidavao moju dušu i pobacao je na sedam strana svijeta. Uzalud sam tražila sliku. Našla sam čovjeka. Bila sam pronađena. Tajno proročanstvo nikad neću razumjeti. Kako se ostvarilo i traje, da daje. U očekivanom dogodilo se neočekivano. Kao začarana i očarana, gledam staklena zrnca svog života i vidim u njima kristalni sjaj duše, što se uvijek otvara na otkrivanju misterija – na istom mjestu.