Zov divljine odzvanja nebom,tek procvalim cvijećem zelenim listom
Sunce budi usnulu zemlju kolijevku naših prohujalih dana
Pogledom hvatam najmanju sitnicu u buđenju mekom iz snova prošlih
Misli lelujaju ko list na vjetru sjećanja bude želje daleke
Divljina zove u zagrljaj topli,nošen vjetrom slušam njen glas
Probudi se i ti dođi do mene čekala ti si proljeća dah
Okiti se cvijećem zagrli dugu dok plovi nebom prozračna sjajna
Probudi se dođi ne razmišljaj dugo svaki trenutak uhvati srcem
Veseli se sa mnom u raskoši divljoj gdje snovi tvoji postaju stvarnost
Zov divljine neka ti bude ozračje sretno na tvome putu
Na putu na kojem upijaš svjetlo darove vječne divljine tvoje
bglavac
edin.kecanovic
